Hrvatski nogometaši su u statusu građana izvan EU, a to znači da se moraju tući s konkurencijom iz bivše Jugoslavije, ali i Južne Amerike
Marko Naletilić najbolje poznaje nogometno tržište u Italiji i lako pronalazi prve razloge trenutačno slabe zastupljenosti hrvatskih nogometaša u Serie A. Ugledni nogometni menadžer koji je transferirao desetke hrvatskih nogometaša, ali i drugih iz ove regije ističe: – Tri su razloga zašto Hrvata nema u calciu.
– Hrvatski nogometaši još uvijek se tretiraju kao ‘extracomunitari’. U statusu su građana izvan Europske Unije, a to znači da se moraju tući s konkurencijom iz bivše Jugoslavije, ali i Južne Amerike.
U praksi to znači da su Hrvatima konkurencija Srbi, Crnogorci, ali i Brazilci i Argentinci jer se samo petorica mogu registrirati izvan EU.
To je, objašnjava Naletilić, utjecalo na redukciju broja nogometaša s Balkana iako Srba i Crnogoraca ima više nego Hrvata: Stanković (Inter), Krasić i Vučinić (Juve), Jovetić, Ljajić (Fiorentina)…
– Drugi je razlog to što najveći talijanski klubovi, Inter, Milan i Juve, nisu bili zainteresirani kad su se radili transferi Modrića, Ćorluke, Eduarda, Perišića… Ta tri kluba mogu platiti velike odštete, a ostali to nisu u mogućnosti. Klubovi poput Lazija, Rome, Napolija i sl. platili bi Modrića, kad se prodavao iz Dinama, nekih 7 ili 8 milijuna eura, ali ne i cijenu od dvadeset milijuna, koliko je keširao Tottenham. Činjenica je da Serie A više nije tako financijski moćna kao prije i zato najveće zvijezde odlaze u Englesku ili Španjolsku.
Treći je razlog, naravno, kvaliteta nogometaša u HNL-u. A ta kvaliteta je sve lošija.
– Najkvalitetniji igrači su u Dinamu, ali drže visoku cijenu. U Hajduku i drugim klubovima mogu se naći nogometaši za manju cijenu, ali Talijanima nisu zanimljivi. Važna je činjenica da Dinamo igra Ligu prvaka, iako igrače u pravilu ‘prodaju’ igre u reprezentaciji, a ne u klubovima…
Naletilić ističe da su hrvatski nogometaši imali najbolji status u vrijeme najvećih uspjeha “vatrenih”.
– Osvajanje brončane medalje na Mundijalu u Francuskoj 1998. stavilo je u izlog hrvatske nogometaše, ali ne smije se zaboraviti da je tih godina Dinamo igrao dvije godine u Ligi prvaka. Zato je danas jako važno da igramo na velikim natjecanjima, a nastup na Euru 2012. sigurno bi poboljšao imidž i cijenu našim nogometašima.
O primjeru Marka Livaje, koji je sa samo 18 godina debitirao za Cesenu i trenutačno je jedini Hrvat u Serie A, Naletilić kaže:
– Sve ovisi o njemu. Teško je igrati u slabijoj momčadi jer je puno veći pritisak za mladog igrača kada se klub bori za opstanak u Ligi. Italija nije eldorado za mlade nogometaše, to je činjenica, ali Livaji može biti dodatni poticaj da uspije. Najvažnije je da dobije šansu da igra. Italija je možda izgubila kvalitetne, ekstrazvijezde, ali to je sigurno najzahtjevnija liga na svijetu.
Naletilić ističe primjer Igora Budana koji je došao u Italiju jako mlad, sa 19 godina, neafirmiran, pa je ipak uspio.
– U Italiji je najveći pritisak, a nogomet je taktički doveden do savršenstva baš zato da bi se kompenzirao nedostatak ekstrakvalitete. Lakše je napadaču koji je već igrao u Italiji zabijati u nekim drugim ligama kao što su španjolska ili engleska nego obrnuto.
Iz aktualnog kadra Bilić boysa većina nogometaša mogla bi dobro igrati u Italiji, kaže Naletilić.
– Modrić, Rakitić, Srna, Petrić pa i ostali toliko su kvalitetni da bi mogli igrati u Italiji. Iz konkurencije HNL-a zanimljivi su igrači iz Dinama; Badelj, Vrsaljko, Kovačić – zaključuje ugledni nogometni menadžer.
Izvor: Jutranjilist (Alen Orlić)
Loading ...