full screen background image
Search
Wednesday 20 January 2021
  • :
  • :

Kako se je Dinamo sam pokopao?

Kako se je Dinamo sam pokopao?

Čekao sam utakmicu Dinama i Ajaxa da napišem ovu kolumnu, ali ideja je rođena prilikom čitanja medija nakon utakmice s Real Madridom…

Scenarij je napisan baš tada. A vjerujem da je moglo biti drugačije. Još prije svega dva mjeseca Dinamov san bio je igrati Ligu prvaka. Do nje su ove godine stigli sasvim zasluženo, bez obzira na “čupanje” u Malmou. San je ostvaren, a izjave iz Maksimira bile su odmjerene, svaka čast. “Poklon ovim igračima je da uopće zaigraju u Ligi prvaka” – govorio je Kruno Jurčić. Ali onda preko noći, već nakon ždrijeba podgrijani medijskim napisima počelo se maštati o drugom ili trećem mjestu. “Možemo s Ajaxom i Lyonom”. Već tu je Dinamo sebe zakinuo i po meni ostao bez ikakvih šansi.

U Zagreb je stigao najslavniji svjetski klub i pobijedio 0:1. Da, Dinamo je PORAŽEN od Real Madrida s jednim golom razlike. Jeste li to primjetili? Vjerovatno ne. Da ne pratim nogomet iz medija bih zaključio kako je Dinamo pregazio Ronalda i društvo. Ma tko to veliča poraze!!! Bez obzira na dojam, bez obzira na sve, porazi se ne slave. A Dinamo i mediji upravo su to napravili i osudili Zagrepčane na propast u daljnjem tijeku natjecanja. Stvoren je ambijent kako su Lyon i Ajax mačji kašalj, pa ako je Leko “zaustavio” CR7 što će onda “jadni” Gomis. Sam Jurčić (autor izjave da je igranje LP nagrada igračima) i igrači počeli su vjerovati kako su bolji od Lyona i Ajaxa. Pred oba susreta išlo se “na tri boda”. Ma jesu li oni normalni!? Umjesto da su bili skromni, da su oko sebe, zajedno s medijima stvorili ambijent potpunog autsajdera (što i jesu) ja sam siguran da bi na Dinamovom kontu već bio pokoji bod. Ajax i Lyon nisu krema europskog nogometa i moglo ih se možda iznenaditi, ali postavljati se u ulogu favorita protiv njih dokaz je kakva se iluzija stvorila u glavama iz Maksimira. I sada nakon dva poraza razočarenje. Zamislite, od ostvarenja sna do razočaranja u samo tri utakmice. Bespotrebno!

Sjećam se još jedne takve situacije u kojoj se zorno pokazuje kompleks malih (naroda, klubova…). Sjećate li se kako su mediji, pa i sami akteri slavili poraz od “samo” 1:0 Hrvatske protiv Brazila na SP 2006 u Njemačkoj? A sjećate li se kako smo tamo završili? Nismo uspjeli dobiti ni Japan ni Australiju. Iz istog razloga. Jer ako smo mogli “parirati” Brazilu bilo je logično da razbijemo i Japance i Australce. To su nažalost mislili i Cico i igrači, ali za ples je potrebno dvoje.

Iako hrvatska nogometna reprezentacija nije mala, a tradicijom nije ni Dinamo danas se moramo pomiriti s činjenicom da jest. Jer da je Dinamo veliki ili bar osrednji klub kao prvak Hrvatske imao bi kontinuitet igranja u Ligi prvaka ili si u najmanju ruku ne bi dozvoljavao pomisao i toliko samouvjerenje da će slomiti klub koji već više od 10 godina u nizu igra Ligu prvaka (od čega je igrao jedno polufinale i puno puta čekao proljeće u najelitnijem europskom natjecanju) ili klub koji je četiri puta bio prvak Europe, također s velikim iskustvom u Ligi prvaka i ktome iz dosta jače lige od naše. Šteta za plave, jer uz malo realnosti mogli su zaista koji put slaviti. Ovako, svaki gol biti će kao dobitak na lutriji.




One thought on “Kako se je Dinamo sam pokopao?

  1. Dexter

    Ništa novoga za Hrvate moj Nikola. Takav nam je mentalitet i proći će još puno vremena dok ga se ne oslobodimo, ako ga se uopće i oslobodimo.
    Očekivati od Dinama bilo što u ovogodišnjem izdanju LP bilo je u najmanju ruku naivno i čudi kako su si vodeći ljudi u klubu, skupa s nekim novinarskim perima, mogli dopustiti takve izjave.
    Po meni rezultat uopće nije važan i o njemu se nebi trebalo razgovarati. Dinamov cilj bi u slijedećih par sezona trebao biti samo ograničen na sudjelovanje u LP. Pa kad (ako) u tome uspiju i počne ih se gledat kao konstantne sudionike u natjecanju, bez obzira na to što su pri tome samo topovsko meso, tad će možda i kakvo malo renomiranije nogometno ime privučeno svjetlima najblistavije nogometne pozornice pristati zaigrati u plavom dresu. Onda i tek onda će se možda moći davati izjave tipa mi možemo ovo, ili ono. Do tad jezik za zube, uživati u dojmovima i skupljati iskustvo.

Odgovori