Bio je šesnaestogodišnjak, ali već toliko ozbiljan da je dobio nadimak Zio (ujak). Postao je interista sa najviše nastupa u povijesti i ikona punih 20 godina. Završio je karijeru s 36 godina, jer ga Marcello Lippi nije više želio…
Predstavio se sa 16 godina s brkovima i ozbiljnošću koja je ulijevala strah. Giampiero Marini koji je bio 12 godina stariji, kada ga je vidio prvi put, rekao je: “Izgledaš kao moj ujak”. I tako je Giuseppe Bergomi postao “Zio” za svih. Predvodio je Interovu obranu 20 godina, postao kapetan i simbol. Sa 756 nastupa interista je s najviše nastupa u povijesti (sa Zanettijem): osvojio je puno, ali ne dovoljno: jedan Scudetto, jedan Kup Italije, tri Kupa UEFA i jedan Superkup s Interom, te Svjetsko prvenstvo 1982. s Italijom dok je još bio teenager.
U 2006. ponovno slavi. Kao komentator Sky-a proglašen je najboljim sportskim komentatorom u optjecaju. Perfekcionist u svakom pogledu, briljantan i nadasve korektan branič sa taktičkim osjećajem playmakera. Ujedno i vrlo dobar strijelac: 28 golova u crno-plavom. Doveden je u prvu momčad kao vrlo mlad, a ostao je sve do 1999. Pele ga je uvrstio na svoju listu najboljih svih vremena. Sa 36 je želio nastaviti, ali novi trener Marcello Lippi likvidira ga kao da se radi o bilo kojem igraču i Bergomi vješa kopačke o klin.
Svi njegovi prvi puti su nezaboravni: 22. vljeače 1981. protiv Coma mijenja Orialija i debitira u Seriji A kao da je već veteran. Kasnije, 4. ožujka iste godine igra prvu utakmicu u Europi, četvrtfinale Kupa (Lige) prvaka protiv Crvene Zvezde: “Sjajno sam čuvao Petrovića i nekoliko puta promašio sjajne prilike. Na klupi su bili zapanjeni.” Već 6. rujna 1981. zabija prvijenac, vrlo važan. Bio je to derby u uzvratu Kupa Italije pred 70.000 gledatelja: u posljednjoj minuti Bergomi iz gužve zabija za 2:2, gol koji eliminira crveno-crne. Na prvi gol u Seriji A čekao je do 10. siječnja 1982. Pogodak glavom u Bologni. Sa reprezentacijom je započeo već u toj sezoni, 14. travnja i Lipsiji protiv Istočne Njemačke, a tri mjeseca kasnije trijumfirao je u Madridu.
Ponekad je njegova hrabrost i njegova velikodušnost prerastala u mučeništvo. Kao kada je 24. travnja 1985. za vrijeme utakmice Kupa UEFA s Real Madridom na Bernabeu iz gledališta doletjeo predmet koji ga je srušio na pod. Ostao je na zemlji, morao biti zamjenjen, a UEFA nije ništa poduzela.
Grande Zio danas odlazi u sjenu Kapetana i stoga sam mu posvetio ovu kolumnu.
Dovoljno je reci legenda!
Svaka čast na kolumni!
svaka cast na ovim tekstovima.. to je od posebnog znacaja za sve nas koji navijamo za Inter
po pobedu veceras!!! forza Inter!! forza Zanetti!!!
odlican tekst, svaka cast..da ne bi lipijeve epizode mozda ga javier jos ne bi stigao al ni ovako nije lose..;))
Nikola svaka čast za tekst, a što se tiče Zia nema se tu što govoriti. On je sam sve rekao tijekom svoje karijere, a evo i poslije nje.