Ivan Jurić u Interu asistira Gian Pieru Gasperiniju i tko zna gdje će ga odvesti trenerska karijera. Prvi je hrvatski trener na klupi milanskog diva
Ivan Jurić stekao je u Hrvatskoj kultni imidž kada je u jednom intervjuu bez kompleksa rekao kako sebe ne smatra posebno dobrim igračem. On je to izgovorio bez dlake na jeziku, iako je u tom trenutku kao 33-godišnjak od izbornika Bilića prvi put dobio status A reprezentativca.
Podigla se nakon toga velika bura. Jurić je bio etiketiran kao najslabija karika u 2-2 remiju s Ukrajinom u Maksimiru, koji je vatrene udaljio od SP-a u Južnoj Africi. Bilić ga je smatrao potencijalnom zamjenom za Niku Kovača, a ovaj je, gle čuda, uzvratio spomenutom autodestruktivnom konstatacijom. Osim toga, i za Niku Kovača izjavio je da je bio limitiran igrač – baš kao i on sam. Ulje na vatru bila je i izjava da Hrvatska ne spada u vrh svjetskog nogometa.
– Ne razmišljam o tome i ne mislim da sam zbog toga posebno cool. Rekao sam ono što sam tada mislio i od toga se napravila nepotrebna trakavica – ponovio je Jurić nakon čestitke na inauguraciji na mjesto pomoćnika trenera velikog Intera:
– Stara je to vijest, sada sam samo dobio potvrdu i papir da mogu biti pomoćni trener. Na tome neću stati i sljedeće ću godine upisati ‘viši stupanj’ kako bih imao pravu diplomu i mogao voditi prve momčadi u Italiji.
S tipičnom skromnošću Jurić je sam sebe zauzdao u davanju velikih izjava:
– Tko zna gdje će me trenerski put odvesti. Ne trčim pred rudo i ne sanjam da ću jednog dana voditi najveće klubove, nemam trenerskog idola. Samo mi je u interesu da zadovoljim ambicije u Interu, da dam svoj obol u osvajanju scudetta, što nam je primarni cilj. Liga prvaka? Vidjet ćemo.
Gasperini i ja…
Veza Gasperinija i Jurića, njihova ‘ljubav’, traje već 10-ak godina. Jurić je bio vođa na terenu, a Gasperini trener Crotonea od 2003. do 2006. Nakon što je ovaj prešao u Genou, za sobom je povukao – opet nije teško pogoditi – omiljenog suradnika Jurića. Put u Milano tako im je već treći zajednički.
– Ne bih rekao da smo veliki prijatelji, ne družimo se i ne idemo zajedno na ručkove i večere. Čovjek je od mene stariji 20-ak godina. Zajedno nas drži vrlo čist i čvrst profesionalni odnos. Valjda sam dobar u onome što on od mene traži.
Ništa od Hajduka
Jurić je šest tjedana proveo na trenerskom seminaru, nakon kojeg je uspješno prošao na završnom ispitu. Društvo mu je, između ostalih, pravio i veliki Roberto Baggio:
– Nisam ga poznavao otprije, no sada smo se družili. Pričali smo i prvo što sam vidio bilo je to da je ‘repić’ izuzetno draga osoba. Potpuno je normalan i prirodan i ni po čemu se ne ističe.
Bez velike pompe Jurić se od nogometa oprostio 2010., oglušio se na pozive da na kraju karijere pojača svog Hajduka.
– Ne razmišljam o tome, posljednji događaji u HNL-u jasno pokazuju da u hrvatskom nogometu ne treba gubiti vrijeme.
Opet kratko i jasno, opet bez kompleksa, takav je svaki Jurićev odgovor.
Zasad se o Jurićevoj trenerskoj karijeri nema što reći. Jedno je sigurno, i s magom Mourinhom ima nešto zajedničko. Ni jedan ni drugi ne robuju autoritetima i svakom su kadri sve reći u lice. Portugalac je dugo asistirao Bobbyju Robsonu i Louisu van Gaalu i postao najveće trenersko ime. Ivan Jurić danas u Interu asistira Gian Pieru Gasperiniju. Tko zna gdje će ga odvesti trenerska karijera?
U svakom slučaju, Jurića navijači Genoe nisu bez razloga zvali – Ivan Ratnik.
“Nisam baš najbolji igrač” uvijek je na terenu davao sve od sebe, takav će zasigurno biti i na klupi Intera, ali i svakog kluba koji će samostalno voditi.
Inter
– Nema puno mistike. Kad je dogovorio s Morattijem, nazvao me Gasperini i kazao: “Čuj, idem u Inter i želio bih da i ti dođeš. Nemaš puno vremena, eto ti dva sata, razmisli i javi mi!” Naravno, zatekao me, ali sam brzo shvatio da je to sjajna prilika i pristao sam. Potom su klubovi dogovorili modalitete jer sam bio vezan ugovorom s Genoom. To je to.
To baš i nije to, vlasnik Genoe Enrico Preziosi je pobjesnio i nazvao vas je Zingarom, zajedno s Gasperinijem?
– Iskreno rečeno, nisam razumio taj njegov bijes. On me zapravo nakon prvog razgovora nije htio pustiti. Imao sam ugovor s Genoom na tri godine i bez pristanka kluba nisam mogao otići u Inter. Kad me napao objašnjavajući da mi neće dati raskid, onda smo se ono baš grubo posvadili.
Zašto je Preziosi tako reagirao?
– Ne znam, stvarno, možda nisu očekivali da bih mogao otići. Moram reći da je Genoa prema meni bila oduvijek vrlo korektna. Kad sam lani odlučio prestati igrati i pripremao se za povratak u Split, ponudili su mi posao koji je strašna stvar za onoga koji tek završi karijeru. Primaveru sam objeručke prihvatio i to je bilo sjajno iskustvo.
Proći će nelagoda i vas i njih, vrijeme u nogometu čini svoje. Što odaje prvo vrijeme u velikom Interu?
– Upravo to, veliki klub! Od prvog trenutka dodira sa svijetom Inter, spoznao sam dimenziju nogometnog kolosa. Organizacija je top, ne mogu zamisliti da ima što idealnije od toga. U logističkom dijelu momčadi je 30 ljudi, igrač doista nema išta razmišljati osim da maksimalno trenira i igra. Isto vrijedi i za struku, baviš se samo svojim poslom, za sve drugo se zna tko, što i kako radi, isplanirana je u detalje svaka minuta dana. Impresivno.
Kako su vas primili igrači kad ste se pojavili u Pinzolu?
– Super, doista super. Neke sam momke poznavao od prije, kao naprimjer Thiaga Mottu i Ranocchija s kojima sam igrao u Genoi, pa Stankovića, Pandeva.
Koja je zapravo vaša uloga u brojnom stručnom stožeru plavo-crnih?
– Imam status pomoćnika trenera Gasperinija! Na treninzima i u radu s momčadi sudjelovat ću maksimalno, a na klupu za vrijeme utakmica ići će Giusseppe Baresi, kao i u prethodnim trenerskim erama kluba.
Izvor: Jutarnji list
Loading ...
E pa Sretno mu bilo, stvarno mi se svidio u onim izjavama za sebe i Niku Kovaca(svaka cast njemu za sve sto je napravio, ali kvalitete tu nije bilo) i ono sto nitko nije mogao vidjeti, a to je zapravo cijela istina, drago mi je da je sada u Interu jedan takav covjek.