full screen background image

Kad sam imao šesnaest…

Kad sam imao šesnaest…

Koliko smo puta čuli o “čudima od djece”, o igračima kakvi nisu još viđeni. Ono što je meni smiješno jest kada novinari pričaju o “novom Messiju” ili kod nas “novom Modriću”…

Prvo, kao da su spomenuti igrači umirovljeni ili najmanje pred mirovinom, a u stvarnosti nisu još ni blizu vrhunca. A drugo, koliko tih klinaca zapravo dosegnu makar sjenu onih s kim ih se uspoređuje? Malo, ili možda nimalo. Evo, volio bih da, ako se sjetite nekog takvog komentirate. Ono što se ja sjećam jest jedino jedan video Ronaldihna s malog nogometa kada je bio klinac… On je postao pravi i kad je narastao. Drugih primjera se ne mogu sjetiti.

Na našim prostorima gdje je kompleks manje vrijednosti dosta snažan mediji obožavaju potencirati nečiji talent. Niko Kranjčar je bio jedan od njih. Dobro, on je još i napravio sjajnu karijeru, zato ga i spominjem, drugih imena se ne sjećam, jer su ostali anonimni. Niko je igrač koji ima neosporne kvalitete, ali da je po novinarima koji su ga opisivali prije 10 godina Niko bi danas sudjelovao na FIFA-inim gala večerima u siječnju. Ili sam to možda samo ja tako doživio.

Kada smo čuli za Messija, Cristiana Ronalda, Maldinija, Zidanea, Zanettija, Giggsa, Ronalda, Bobana ili Modrića (samo par primjera)? Tek kada su na terenu, onom za velike pokazali što znaju. O njima nismo čuli, ili bar ne ja, kao o deset, dvanaest ili šesnaest godišnjacima. Primjerice Messija se počelo uspoređivati s Maradonom tek nedavno, nitko prije osam godina kada se pojavio ili ranije nije govorio da se tamo negdje u kadetima Argentine krije novi Diego iako se to na terenu već moglo vidjeti (naravno ne da je kao Diego, ali da ima slične pokrete i način igranja). U Barcelonu ga je doveo vaterpolist. Da, dobro ste pročitali. Manuel Estiarte je Messija doveo u Barcu. Ronalda je u Manchester dovela njegova strašna predstava u prijateljskoj utakmici Sportinga i Uniteda. Zidane je također sam izborio svoje mjesto pod suncem sjajnim nastupima za tada prosječni Bordeaux. Ronaldo je do PSV-a došao svojim golovima za Cruzeiro. Da ne idem dalje, poanta je da gotovo niti jednu nogometnu vrijednost nisu prodale novinarske najave.

Stoga danas kada novinari pišu o recimo Neymaru kao novom Peleu ja uzimam s velikom rezervom. A gledajući ga na Copa Americi… Nema on P od Pelea. Hoće li biti Ronaldinho ili Kranjčar pokazati će vrijeme.

E sad, zašto mediji to uopće rade? Da li ti klinci u onom ključnom prijelaznom razdoblju ne razviju svoj talent u nešto više, da li možda ne treniraju dovoljno? Da li su novinari prentuzijastični ili im možda netko iz uredništva naredi da naprave neku takvu priču ne bi li prodali koji primjerak više? Da li im netko sa strane šušne da napišu poneku o njihovom štićeniku ili sinu? Ne znam, ali znam da ja takve članke čitam (da, ipak ih čitam, i ja sam samo jedan od medijski manipulirane mase) s podsmijehom.

PS: Ipak moram skinuti kapu novinaru ili njih više koji su u obitelji Kostelić vidjeli potencijal još kada su bili djeca… Tu su bili u pravu. Ovo i jest pod PS-om jer je iznimka.




One thought on “Kad sam imao šesnaest…

  1. majstormk

    ronaldo je od djetinjstva bio novi pele, isto tako i ronaldinho ko klinac u gremiju… jednostavno, svaki malo nadareniji klinac iz brazila je novi pele, isto ko i u argentini s maradonom…
    al slazem se, to je vise suradnja menadzera i novinara za nabijanje cijene igracima – ko bi kupio matea kovacica iz juniora tamo nekog dinama, ali hrvatski messi zvuci obecavajuce…

Odgovori