full screen background image
Search
Saturday 26 September 2020
  • :
  • :

Veliki jesmo, ali koliko zapravo

Citat:
„Vrijeme bombastičnih transfera je prošlo. Sad moramo nastaviti raditi metodom pažljivog gospodarstvenika. Novac treba trošiti na mlade igrače u koje vremenom možemo investirati.“
Završen citat.

Riječi su ovo Massima Morattija, glavnog i odgovornog u milanskom Interu. Dočekao je čovjek najslavnije trenutke (uz one iz vremena njegova oca, naravno) u povijesti kluba. Dočekao i ispratio. Jer kako drugačije protumačiti gornju izjavu nego kao mirenje s činjenicom da Inter (više) ne spada u sami vrh europskog (čitaj: svjetskog) nogometa, kao i s činjenicom da se financijski ne može nositi s istinskim velikanima Realom, Manchester Unitedom, Barcelonom i instant zvijerima Chelseaom i Manchester Cityjem.

Jeli za financijsku nemoć talijanskih klubova krivo višegodišnje relativno loše stanje talijanskog nogometa, odnosno puno bolje onoga u Engleskoj, Španjolskoj, pa i Njemačkoj, talijanska porezna politika, ili nešto treće sad više i nije toliko važno. Važno je da se ukupno gledano jako malo toga čini nebi li se situacija popravila. Časna iznimka je Juventus (časna – Juventus, smiješno, jel’da?) čiji stadion samo što nije gotov. Kratkoročno gledano to je ogromna investicija koja će svakako opteretiti njihov proračun i nekakav instant uspjeh na samim terenima upravo zbog toga možda niti nebi trebalo očekivati. Međutim već srednjoročno, a posebno dugoročno uspjeh takve vlasničko – financijske politike je zagarantiran.
Uostalom, engleska Premier liga je puna takvih primjera. Stadioni koji su u vlasništvu klubova, naime, već odavno nisu travnate ledine uokvirene tribinama. U današnjim modernim zdanjima nude se sadržaji za cijelu obitelj, tu su shopping centri, restorani, igraonice i razni drugi vidovi namicanja novca. A sav novac koji se namakne (osim poreza, naravno) ostaje klubu.

No dobro, pustimo sad njih i vratimo se nama. Jeste li ikada pokušali naručiti nešto iz Interova on – line shopa? Oni koji jesu suočili su se s neugodnom činjenicom da za npr. majicu koja stoji 15 – 20 € moraju izbrojiti još barem toliko, ili čak i više od toga za troškove dostave. Gdje je geografski gledano Hrvatska u odnosu na Italiju? Na Marsu? Ako vam Kinezi, kad kod njih naručujete nešto što stoji 3 ili 4 puta manje nego što stoje sami troškovi dostave na relaciji Hong Kong – Dubrovnik (govorim o višekratnim vlastitim iskustvima), to nešto šalju o svom trošku (za vas bez poštarine) zašto tako nešto nebi mogao učiniti i Inter? Dobro, ako baš ne žele na sebe preuzeti sav trošak dostave neka bar preuzmu jedan dio, jer kupiti jednu majicu, a platiti dvije, ili čak tri stvarno nema smisla.
Što mislite koliko bi se više robe sa interovom autentikacijskom markicom prodalo da troškovi dostave cijenu ne podižu preko svake mjere. Ako se institucija poput Intera ne može s poštom, ili nekim trećim dogovoriti o razumnoj cijeni dostave robe izvan granica Italije onda ne znam tko može. A opet, možda i ne žele, tko zna. Apropois toga ne znam znate li da u Milanu postoji samo jedna prodavaonica Interovih službenih proizvoda? To je onaj famozni shop na samom stadionu koji ne radi kad su na Meazzi rođaci domaćini i u kojem je, prema svjedočenjima brojnih hrvatskih „hodočasnika“, konfekcijski broj XXL rjeđi od sredozemne medvjedice. U zimskom periodu otvori se još jedna privremena prodavaonica i to je to.

Dalje, ne znam znate li (da budem iskren nisam ni ja znao do jutros) da Inter izvan Italije kroz članstvo u službenim „InterClub“ udrugama okuplja 150 000 navijača. Za ilustraciju: svjetsko stanovništvo odnedavno broji nešto preko 7 000 000 000 (sedam milijardi) duša. Za Inter se voli govoriti kako je svjetski nogometni gigant i kako po svim kategorijama spada u vrh vrhova nogometnog svijeta. Međutim izneseni podaci pokazuju da klub očito ne čini ništa, ili jako malo da bi takve tvrdnje i opravdao. Može se razumjeti da im je, kao talijanskom klubu, matica zemlja na prvom mjestu, ali bi bilo puno bolje, a što su odavno već dokazali svjetski nogometni top brendovi, uložiti dodatni trud u promociju i rad s navijačima izvan Italije.
U zadnje vrijeme, istina, putuje se na daleki istok i u SAD, ali još je to jako daleko od one Realove povijesne orijentalne ekspedicije kad im je u 15 dana Beckhamov dres, prema njihovim podacima, vratio pola u njega uloženog novca. Osvajanje naslova prvaka Europe i Svijeta bila je povijesna prilika da klub učini iskorak i uistinu stane uz bok Realu, Man. Utd – u i Barceloni, te da tamo i ostane. Ne mislim pri tome na bombastične transfere, jer talijanska liga danas uistinu nije liga koju bi neko kvalitetno igračko ime pretpostavilo npr. Premiershipu, nego na konsolidaciju Intera kao branda, robne marke, imena koje donosi novac (puno više nego do tad) i izvan travnjaka. Po tom pitanju nije se puno učinilo, a to je u današnjem nogometu kad je isti kao takav sve manje važan i kad vrijede neke druge opipljivije zakonitosti, nedopustivo.
Primjera radi, Milito, Cesar i Maicon odigrali su 2009/10. sezonu života, a što je klub učinio da ih etablira kao klubske brandove koji će mu donijeti hrpetine novca? Epiteti najboljeg svjetskog beka, golmana i strijelca koji uz ostalo najbolje funkcionira u velikim utakmicama uopće nisu iskorišteni ni na jedan od načina na koji su mogli biti i na koje takve igrače marketinški iskorištavaju ozbiljne nogometne institucije.

Prošla sezona, u kojoj je talijanski tron prepušten AC Milanu i doživljena sramota u LP, rezultatski je još dobro i prošla, jer je uz dva, ruku na srce, drugorazredna trofeja drugim mjestom osiguran nastup u ovogodišnjem izdanju LP. Međutim ono što nikako nije dobro je srozavanje ugleda koje se događalo (i još se događa) kroz cijelu prošlu sezonu. Taman kad smo se pod Joseom Mourinhom konačno riješili epiteta neozbiljnog giganta čiji vodeći ljudi bezuspješno troše proračune veličine onih u omanjim državama sve se opet vratilo na početak.
Ozbiljni klub sebi ne smije dopustiti da javnost, odnosno navijački korpus ne zna čemu klub teži u budućnosti. Nakon šokantnog odlaska Leonarda (osobno sam zadovoljan takvim raspletom) redale su se trenerske veličine koje su kad ih se kontaktiralo sve redom odbijale Inter kao svog budućeg poslodavca. Šteta koja je time nanesena ugledu kluba je nevjerojatno velika i kratkoročno nepopravljiva. Na kraju je nakon Morattijevih medijakih eskapada, u kojima je on tvrdio jedno da bi se sutradan pokazalo nešto sasvim drugo, klupu preuzeo Gian Piero Gasperini, a klub je objavio strategiju štednje i talijanizacije momčadi. I sve bi bilo dobro da na kraju u zraku nije ostao onaj poznati osjećaj neozbiljnosti koji se u prošlosti (a na žalost i danas) često osjećao oko Interova glavnog stana. Čak što više, prilično sam siguran da bi buduće smjernice bile potpuno drugačije da je na klupu pristalo sjesti kakvo jače trenersko ime.

Ono što klubu sad treba je malo mira i ozbiljan (ozbiljniji nego do sad) marketinški napor u svrhu što boljeg pozicioniranju Intera kao brenda. Najavljena politika štednje i talijanizacija momčadi, ako će se iste dosljedno provoditi, čak donekle i po cijenu rezultata svakako su dobre za budućnost. Zaostatak za prvim ešalonom nogometnog svijeta ionako je prevelik da bi ga se bez vlastitog stadiona uopće i pokušavalo dostizati, međutim to, kao i činjenica da je Juventus svoje zdanje gotovo završio i time, dugoročno gledano, stekao ogromnu prednost nad domaćom konkurencijom, je već tema za neku drugu priliku.

Dexter




8 thoughts on “Veliki jesmo, ali koliko zapravo

  1. Pacito 999

    zamolio bih naratora da mi ukratko objasni sto je to Real uradio vise od nas u poseljednjih 7-8 godina ??? …..mozda jeste na planu marketinga,ali na fudbalskom gotovo nista iako se uzme u obzir cinjenica da su potrosili pola milijarde eura u poseldnje 3 godine…..i meni je krivo sto smo u zadnje vrijeme stali potpuno sa transferima i sa dovodjenjem zvijezda u tim,ali bih opet prije izabrao ovaj Inter nego li onakav Real…..

    1. Dexter

      Kolumna u prvi plan ne stavlja nogometne domete, nego Interovo loše vođenje marketinške politike. Kao primjer marketinški dobro vođenih klubova dani su Real, Barcelona i Man Utd. Real se zadnjih godina možda i nije naosvajao trofeja, ali je bez obzira na sve barem 5 puta jači brand od Intera. I tu su njihovi marketinški stručnjaci miljama ispred naših. Naši nisu učinili gotovo ništa u cilju kapitalizacije 7 osvojenih trofeja u zadnje dvije sezone. Ne samo da nisu učinili ništa, nego se danas s klubom zbog marketinške pasivnosti i nevjerojatnog šlamperaja prilikom javnog istupanja sprda cijela Europa.

        1. Pacito 999

          sve je to tacno,slazem se i ja sa svim vasim stavkama,ali pitam vas,ko je bio srecniji u zadnjih 5-6 godina,navijac Intera ili Reala……da vam pravo kazem to oce li Inter bit bogatiji za 100-200 miliona me stvarno nesto previse ne tishti,iako i to im svojih pednosti,meni je navaznije da Inter osvaja nesto i da igra lijep fudbal (sto se nikako ne moze rec za proslu sezonu ) ,taj je Real proslo ljeto doveo 5-6 igraca i Murinja pa sto su to znacacnije uradili,osvojili su kup,isto kao mi ……

          P.S. nemojte da se ljutite nesto,necu ja sad da vas ispravljam nesto,ali da budemo iskreni ni vi ni ja najvjerovatinje necemo imat nikakve korisiti to oce li Inter bit bogatiji ili ne,dovoljno oni para imau vjerujete mi,i stvarno mislim da je vrijeme vise stat sa ovolikim transferima i platama igraca,cus oni se tu nesto bune,a svaki prima po 5-6 miliona,dok vise od polovine svijeta nemaju doslovno
          hleba jesti,i zbog toga treba teziti tom finasiksom fer playu
          ,jer ovo ide u nedogled 🙂 🙂

          1. Dexter

            Ma naravno da se ne ljutim. Jasan je meni tvoj kut gledanja, ali ovdje se radi upravo o tome da Real na tržištu jednako vrijedi i onda kad osvaja sve što se osvojiti da, isto kao i onda kad ih godinama ništa ne ide od noge. Isti je slučaj s Barcelonom i Man. Utd – om.

  2. nraguz

    I ja se slažem, odličan tekst, ali recimo ja Inter baš zbog tog obiteljskog Morattijevog stava još više volim. Ja ni ne želim da Inter bude kao Real u marketingu jer bi to značilo gubitak duše koju posjeduje, unatoč tomu što je bogati gigant. Malo je takvih – velikih, a blesavih i baš smo zato posebni.

    Nevezano uz temu, Dex ti si sigurno presretan novim trenerom, jer si uvijek govorio kako je pravi trener onaj koji prođe Serie C, pa Serie B, pa s nekim prosječnim klubom napravi nešto u Seriji A… Gasp je tvoj prototip!!! 😉

    1. Dexter

      Za Gaspa je Mourinho rekao da je jedini koji mu je u Italiji doskočio baš svaki put kad bi tijekom utakmice nešto mijenjao. Za njega samo riječi hvale ima i Sir Alex, a kad te takvi hvale onda valjda nešto i vrijediš. Gasp je definitivno prošao i dokazao se na svim stepenicama kojima (po meni) jedan trener mora proći, a ja, kao što si rekao, takvima skidam kapu. Ovo mu je prilika koju je čekao i sad je sve na njemu. Samo se nadam da će ga klub u tome istinski podržati.

Odgovori