Stanković za “Sportske” pričao o tome kako je Inter pobijedio najbolju ekipu u povijesti nogometa, kako je Benitez “ubio” igrače utegama i jakim treninzima prošle sezone. Vjeruje u Robija i Zvezdu, ne razmišlja o rekordu u broju nastupa za reprezentaciju…
Polovicom listopada ove godine, srpski nogomet mogao bi dobiti novog rekordera. Poslije lipanjske turneje i utakmica protiv Južne Koreje i Australije, kapitan reprezentacije Dejan Stanković dogurao je do brojke od 98 nastupa za nacionalni tim.
Prijateljski meč u Moskvi sa Rusijom u kolovozu bit će mu 99, a ukoliko ne propusti odlučujuće duele u finišu kvalifikacija za EP, imat će priliku ući u povijest. I to na način kakav nije mogao niti sanjati: protiv Italije u Beogradu izjednačit iće se sa Savom Miloševićem, a samo četiri dana kasnije protiv Slovenije u Ljubljani postat će apsolutni rekorder.
Stanković je za reprezentaciju debitirao na kontrolnoj utakmici protiv Južne Koreje u Beogradu, uoči početka Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. Postigao je dva gola, a i dan danas u ušima mu odzvanjaju riječi podrške tadašnjeg pomoćnog trenera reprezentacije Ilije Petkovića:
“Petko mi je pomogao da prebrodim tremu. Nije bilo lako. Prva utakmica, pa još u startnoj postavi. Sjećam se da je rekao “ne plaši se, debitanti uvijek odigraju najbolje. I ja sam ga poslušao. Dao sam dva komada, a mogao sam još toliko.”
A sada malo o Interu…
Da li poslije osvojenog kupa postoji žal što Leonardo nije bio trener od početka sezone?
“Da, definitivno je šteta što nije bio od početka. Leo je stigao u prosincu kada smo već bili u debelom bodovnom minusu. Praktično smo sve raspoložive kapacitete uložili u pokušaj da se vratimo u utrku. Malo je falilo da se čudo zaista dogodi. Došli smo u situaciju da sami odlučujemo o svojoj sudbini, jer smo derbi sačekali na minus dva. Da smo tada pobijedili, otišli bismo na plus jedan i nitko nas više ne bi zaustavio u pohodu ka novoj tituli. Ali, nije bilo snage za odlučujući udarac. Izgorijeli smo u prevelikoj želji. Na našu nesreću, tri dana poslije Milana došao je Schalke i bio je to novi šok za nas. Jednostavno, bilo je nemoguće nadoknaditi sve ono što smo izgubili prije dolaska Leonarda.”
Šta je glavni uzrok ozljeda koje su vas osakatile ove sezone?
“Smijena trenera dovela je i do drastične promijene u sistemu rada na treninzima i na utakmicama. Nekako smo se bili navikli na metode Josea Mourinha, a onda je došao Benitez. Pokušali smo svi zajedno, kako mi igrači tako i ljudi iz stožera da mu predočimo posljedice koje mogu skupo da nas koštaju. Pokušali smo ga odgovoriti od namjere da krene odmah sa svojim programom, sa tegovima, sa trčanjem do iznemoglosti. Ali, bio je uporan. Razultat svega, imali smo 30 ozljeda do listopada. Oborili smo sve rekorde po tom pitanju. I to nisu bile naivne ozljede. Bilo je tu i pucanja mišića, a svatko od nas imao je najmanje po dva problema sa ozljedama.”
Kako sa distance od godinu dana gledaš na „tripletu“.
“Čudo. To je nešto neponovljivo. Jose je iz nas izvukao 120 posto i proći će mnogo vremena dok neka talijanska momčad ne napravi nešto slično.”
Morattija doživljavaš kao patrona kluba ili navijača?
“Kao velikog navijača. Netko tko obožava svoje igrače. Mogu shvatiti da nas voli kada igramo dobro i kada osvajamo trofeje. To je lako. Ali, Massimo je prvi koji staje u našu obranu i u trenucima kada krene loše”.
Da li si pričao sa Ibrom o sezoni, da li ti je čudno što ga vidiš u dresu Milana?
“Često se čujemo, pričamo o svemu. Dobro mu je tamo. Ali, već kruže priče da će napustiti Milan, da će preći u Real. Kasni nekako sa tom Ligom Prvaka. Ode od nas, mi je osvojimo, ode iz Barce, oni postanu prvaci Evrope. Nadam se da će konačno uspijeti da se skrasi u nekom klubu i da će mu poći za rukom osvojiti Ligu Prvaka. On to zaslužuje”
Jesi li nekad bio u iskušenju da odeš iz Intera?
“Za sada ne. Kada je Jose stigao, mediji su pisali o mogućnosti da napustim klub. Ali, ni u jednom momentu nisam pregovarao sa nekim drugim. Čekao sam da Inter zvanično saopći da više ne računa na mene, pa da tražim novu sredinu. To se nije dogodilo i korist je bila obostrana. Svi moji planovi vezani su za Inter i do 2014. godine, 95% ne idem nikuda.”
Kako ocijenjuješ Zvezdinu sezonu?
“Pričao sam kada je Robi došao. Imao sam zadovoljstvo da u danu kada se okupila reprezentacija izađem sa njim na ručak. Osjećaj je bio fenomenalan. Ipak je on legenda kluba. Podigao je Zvezdinu igru na viši nivo. Očekuje sada neka pojačanja, da bi ta igra bila još kvalitetnija. Mislim da će već slijedeće sezone šanse za titulu biti 50-50.”
Zanimljiv je Dejanov pogled na finale Lige Prvaka na Wembliju, kao nekoga koje prije godinu dana imao tu čast da se na počasnom postolju raduje osvajanju velikog pehara.
“Iskreno, bio sam ubijeđen da će Manchester uzeti titulu. Baš zato što su svi favorizirali Barcu. Nisam očekivao neko čudo neviđeno od Engleza, samo sam vjerovao da će to biti onaj United koji je sjajno gurao ove sezone kroz Ligu Prvaka. Po mom mišljenju, imali su možda i najbolju ravnotežu u igri. Ali poslije prvih 15 minuta, bio sam šokiran. Nisam mogao vjerovati što se dešava na terenu. Žao mi je Nemanje, želio sam da podigne trofej kao kapitan velikog kluba. Ne možete ni da zamislite kakva je to privilegija. To je za svakog nogometaša vrh karijere. Sigurno da će u narednim sezonama Manchester opet biti među glavnim favoritima za finale, pa će i Nemanja imati novu šansu podići trofej.”
Za Dejana ne postoji dilema da li je četa Pepa Guardiole najbolji tim koji je ikada rolao loptu na nogometnim terenima.
“Definitivno, bez konkurencije. Ne smije nitko da vas laže kako je postojao bolji tim od Barce. Nisam nikada u životu vidjeo da netko toliko odskače. Oni su već tri godine u kontinuitetu superiorni i ne postoji način da ih zaustavite. To je apsolutna dominacija. Imam dojam da nisu sa ove planete, kao da ne igramo isti sport. Ako sam Krasu ocenio sa 8,5 onda Barcinim vanzemaljcima moram dati 11,5.
Očigledno je samo mađioničar Mourinho imao formulu za kaznenu ekspediciju iz Katalonije.
“Da, prošle sezone. Ove je bilo malo teže. Ali, opet je bio blizu. Sa nama je uspio, malo nam je pomogao vulkan, malo njihov put od 20 sati autobusom. Malo smo ih na foru “izvaćarili”, tamo u revanšu nismo željeli igrati nogomet već samo se braniti. Naravno svijesno, jer kada odeš kod njih igrati, uživti u ljepoti, vratiš se kući sa 4 komada u mreži.”
Dejanu je obitelj uvijek na prvom mjestu, a Stankovići juniori jedva su čekali da se tata vrati sa turneje iz Koreje i Australije:
“Sinoć smo se čuli preko skajpa. Bilo je TAAAAAta, pa gdje si? Jedva čekam da ih vidim, a onda svi zajedno 20 dana na more. Mislim da smo zaslužili odmor”.
Zaslužio je Dejan Stanković, il capitano vero, i više od toga…
Izvor: Sportske.net
Loading ...
Upravu si Deki, ko zna kad ce opet doci vreme da osvojimo triplu krunu!!!
Kad Villas-Boas ispeče zanat i sazri do kraja u Chelseaju (kao i Mou) onda će doći kod nas za 3 godine i dovesti nas do LP. Isti putem za sada ide kao i Mourinho.
Pa moguce je to sto ti kazes, da se istorija ponovi!