Gledao sam hrvatsku reprezentaciju protiv Gruzije i puno puta tijekom utakmice se zapitao: gdje je nestala naša repka?
Bio sam mišljenja i još uvijek sam da smo od 2006. do 2008. imali najbolju reprezentaciju ikada. Bilić Boysi, kako su ih nazvali nakon pobjede nad Engleskom u Zagrebu, po meni su bili bolji od Vatrenih iz 90-tih. Naravno, neću sada ulaziti u individualne kvalitete, jer tu su ipak jedan Boban, Asanović, Prosinečki, Šuker ili Jarni bez dvojbe kvalitetniji od današnjih uzdanica, ali kolektiv… Igra kakvu smo imali prije par godina nije niti blizu krasila Ćiru i njegove. I dok smo u Francuskoj na sreću, kontre i individualne poteze prolazili sve do bronce Bilićeva momčad je dominirala svakoga tko im se našao na putu. I to ne bilo tko, pa mi smo igrom samljeli Engleze u Zagrebu i Nijemce u Austriji. Sakrivali loptu najboljima!
Slaven Bilić, i sam član Vatrenih, imao je muda, bio je sinonim riječi cool. Nije se osvrtao ni na koga, radio je po vlastitom nagonu, u reprezentaciju uveo Da Silvu, Modrića, Rakitića, dao važnu ulogu Kranjčaru… Stvorio momčad koja je zaokupljala našu maštu. Do one proklete utakmice s Turskom sve je bilo idealno. A uvjeren sam da nije bilo onog gola u 120. minuti da bismo došli do najvećeg uspjeha u našoj nogometnoj povijesti (pritom mislim na finale, jer Španjolska je ipak bila nešto više).
A onda? Što nam se dogodilo? Po meni su tu tri faktora…
1) Igrači su tada bili mladi, željni dokazivanja kako bi se kroz nastupe u reprezentaciji prodali u inozemstvo, jer HNL nije bio, a nije ni danas naravno neki izlog. Ne zavaravamo se valjda da igrači za svoje reprezentacije igraju isključivo zbog patriotizma, jer za svaki nastup oni su plaćeni kao što profesionalac i mora biti (naravno da ima onih kojima je jako stalo do kockastog, ali nisu svi isti i sigurno ne kao što nalaže kult koji su mediji stvorili oko naše reprezentacije) . Dakle, to im je posao.
– Danas svi igraju u inozemstvu, dobro su se zbrinuli pa im motiva kada igraju za reprezentaciju i te kako nedostaje. Dokaz je Niko Kranjčar koji je nakon što ga je Redknapp posjeo na klupu i prinudio da traži novi angažman za reprezentaciju ponovno zaigrao fantastično, nosio nas u nekoliko utakmica ovog kvalifikacijskog ciklusa. Iz ovoga želim izuzeti Darija Srnu, koji uvijek daje cijelog sebe, te Luku Modrića (iako on zna podbaciti, ali zna podbaciti i u Tottenhamu pa to uzimam kao manjak kontinuiteta općenito).
2) Slaven Bilić je, kao što sam rekao, sa svojim stožerom mladih, ambicioznih ljudi bio apsolutno cool, neovisan. Bio sam njegov velik pobornik, a danas više apsolutno nisam. Zašto?
– Danas je ispolitiziran – daje otvorenu podršku Markoviću. On je izbornik, njega se ne bi trebalo ticati tko će biti predsjednik HNS-a, on se mora brinuti samo za struku. Nadalje, očito je još prije par godina upao u kolotečinu podređenog. Čini mi se da mu netko sve češće naređuje (nije isključeno i da mu prijete raznorazni manageri) tko treba igrati. Navesti ću samo primjer Mandžukića. On danas vjerovatno zaslužuje reprezentaciju, ali u doba kada je dobio priliku sigurno nije. Netko mu je po meni preko reprezentacije želio podići cijenu i Bilić je tome podlegao, ili je morao podleći. Igrao je desno, lijevo, u špici, samo da bude na terenu. A Mandžukić nije jedini primjer. Hoće li se Biliću to vratiti? Sjetimo se samo ponuda raznih renomiranih klubova od 2006. do 2008. Danas nigdje nikoga. Bio sam protiv njegovog odlaska nakon neuspjeha u kvalifikacijama za SP, ali sada mislim da je trebao otići. Zbog sebe samoga.
3) Niko Kovač, pravi kapetan.
– Možda vam se čini bezazlenim, ali odlazak vođe Nike Kovača je u duhovnom smislu, ali i onom kvantitativnom nenadoknadiv. Niku je zamijenio Vukojević što se tiče pozicije, a Srna što se tiče liderstva. Obojici svaka čast, ali nije to to.
Loading ...
siguran sam da ne bi bilo finala na EURU i da se prosla Turska. u polufinalu bi cekala disciplinovana Njemacka a tu bi proradio balkanski mentalitet a i bez toga bi se tesko 2 puta pobjedila u 15-tak dana… cak mislim da bi prije uzeli Spaniju nego Njemacku ponovo.
Dobar je tekst, sve je to tako, ali ne mislim da bi neki drugi trener bio nesta bas puno bolji. Velika je stvar biti stalno u vrhu, a Hrvatska jeste.
Apsoltuno drugi trener ne bi napravio ništa bolje, ali meni je samo žao što se Bilić kao osoba prolio.
cico mozda?
mozda bi ja ko 4. faktor dodao i novinare koji su stvorili strasan pritisak na reprezentaciju da mi svakog moramo dobiti par golova razlike jer inace to nije to… pogotovo nakon onog (po meni nesretnog) 1-4 poraza od engleza na maksimiru je sve krenulo lose… odjednom smo bili procitani i bilic je podlegao tim novinarskim pisanjima i poceo eksperimentirati… to nam je samo dovelo do gubitka sustava igre i od standardne ekipe danas imamo eventualno 4-5 sigurnih igraca u prvih 11…
majstormk, složio bih se s tobom u potpunosti.
Ja iz nekog neutralnog ugla mislim da je najveci problem vase reprezentacije preveliki pritisak i ocekivanja novinara, javnosti i tipicni Balkanski mentalitet. Imate nekoliko vrhunskih igraca poput Modrica, Kranjcara, Srne, Rakitica, Corluke, Klasnica, Petrica, Eduarda i mnogih drugih ali svi oni daleko bolje partije pruzaju u klubovima nego u drzavnom timu. E tu lezi najveci problem , nedostaje im motiv, zelja ili izgleda novac a to je taj “Balkanski mentalitet”. Pa pobogu bolji ste od Gruzije 100 puta a izgubite tu utakmicu na gostovanju, bruka. Pogledajte npr. nas tj. Srbiju…imamo mozda najbolju odbranu Evrope, Kolarov, Vidic, Subotic, Ivanovic a buse nas svi kao rupe. Na svetskom prvenstvu pobedimo Nemacku 1:0 a zatim izgubimo od Australije lagano, zbog cega? Prvi Dejan Stankovic u zivotu nije odigrao dobro za reprezentaciju kao za Inter. Pa svi oni izgleda gledaju samo novac i nemaju grama patriotizma jer da je srece ginuli bi za svoju drzavu. Po kvalitetu bi i mi i vi trebali da smo u vrhu, ali po trenutnoj igri i zalaganjima igraca daleko smo od tog vrha.
Pa to je uvek bilo tako. I dok smo bili zajedno, uvek smo bili favoriti, a nikad nista nismo uradili. Uvek po imenima strasan tim, a rezultati uvek ispod ocekivanja. Svaka cast onoj generaciji Hrvata, kad su bili 3. na Svetskom prvenstvu. Trenutno i Srbija i Hrvatska imaju po imenima super timove, a rezultati opet nisu sjajni.