Eto, neki od kolega mi uskratio zadovoljstvo da isti text prepišem iz Jutarnjeg, (ne zamjeram naravno) koji kupujem petkom, iz jedinog razloga što moja mama dan danas voli imat’ onaj prilog studio, u kojem može vidit’ kakva sranja se mogu vidit’ na našim televizijama.
Ovaj text mora imati mjesto naravno i u temi vezanu uz grande Il Capitana. Nedjelja je ujutro, misli mi čiste za razliku od paklenog tjedna, pa ću probati i sam se osvrnuti na podvig našeg Puppija. Inter pratim preko 25 godina, i mislim da je Zanetti igrač koji me najviše impresionirao u tih četvrt stoljeća. A prošli su nam kroz klub takve zvijezde poput Ronalda, Ibrahimovića, Figa, Vierija, Baggia, samo da spomenem ponajveće, ali šta je razlog moje fascinacije tim omalenim kao od brda odvaljenim Argentincem? Kao što je rekao veliki Jose… Može se to reći samo u jednoj riječi: V J E R N O S T.
Da, rođaci,vvjernost jednom klubu, jednoj bandieri, u ovom slučaju i jednom predsjedniku kluba grande Massimu Morattiju, znači kategoriji koja je u današnjem nogometu, i sportu općenito praktički izumrla. Negdje sam čitao da je nakon prvog treninga u Interu, rekao predsjedniku doslovno: “Predsjedniče, ja se osjećam ovdje kao da sam cijeli život tu”. Namjerno sam nabrojao one gore igrače koji su ušli u povijest Intera, ali su ih kroz karijeru uglavnom vodili financijski motivi, (ne uključujem tu Baggia, divnog dečka koji bi da se njega pitalo cijelu karijeru odigrao u Fiorentini, ali neviđenim dekretom i financijskim apetitom tadašnjeg predsjednika Fiorea, morao je Firencu zamijeniti selom stotinjak kilometara od Milana, poslije se nije mogao skrasiti ni u jednom klubu na duže… ali duboko vjerujem da bi bio najsretniji da nije nikud morao ić’ sa Artemia Franchia. Kao što su i bandiere ostalih klubova Giggs, Totti, Del Piero, Maldini, Raul najsretnije kad izlaskom na teren čuju huk navijača na Old Trafordu, Olimpicu, stadiončiću u torinu ili Meazze. Totti, nogometaš kojeg djelomično ne cijenim zbog nerijetkih incidenata u karijeri, friški od prošle sezone sa našim ex Balom, ali mu nitko ne može osporiti VJERNOST vučici, zbog kojeg je svojedobno odbio i odlazak u Real Madrid.
Bio sam s dečkima i osobno prisutan na fešti osvajanja 17-og scudetta na kojem je oproštaj od nogometa imao i Figo, velik igrač, ali ipak je u toj karijeri s navijačkog aspekta, bila jedna velika MRLJA, a to je odlazak iz Barce u Real, isto kao i odlazak Ibrahimovića u Milan via Barcelona ili Ronalda u Milan via Real. Zato tog dana protiv ATALANTE je za mene osobno, veće emocije i ne sramim se reći suze izazvao veliki Hernan Crespo, oproštajem bez pompe i dolaskom sa ženom i dječicom pred našu tribinu. Morao je svojedobno pod mus otići na posudbu u Milan iz Chelsea, ne svojom voljom, čak je na sjeveru Meazze taj dan izvješen i transparent sa textom: “Hernane, imao si veliku karijeru, s jednom malom “greškicom” (ovo greškica napisano crno-crvenim slovima, aludirajući na sezonu provedenu u bbilanu)… ali ćeš ostati zauvijek u našim srcima”. Žao mi je što taj dan, bar jednu minutu nije dobio i krvnik, specijalist za demoliranje klubčića iz torina Julio Ricardo Cruz. Navijači znaju prepoznat’ pravu emociju i ljubav prema klubu, a to je imao Crespo.
Priroda čini svoje, u slučaju Zanettija, želio bi da bude što milosrdnija i darežljivija, tako da nas Javier što duže oduševljava svojim igrama, a dok dođe taj dan kad će zadnji dan kročiti na travnjak Meazze, oslušnuti huk tribina, mahnuti zadnji put našim navijačima, budemo spremni na nastavak ere Intera nakon Zanettija. Pustit’ ću s ponosom suzu taj dan, kao i legije naših navijača širom svijeta, kao što će jednog dana i navijači spomenutih klubova za svojim bandierama.
Specifičnost Zanettija je u tome što pored izrazite fizičke spreme, intiligencije u igri, fair playa i konstantnosti u igrama (tu mu uz bok ide jedino Ryan Giggs… Totti i Del Piero su imali velika razdoblja u kojima su zbog ozljeda izostajali, Maldini se potkraj karijere ponekad i blamirao, Raula su otjerali iz Reala, jadna mu je satisfakcija, da je njegov sadašnji klub dalje dogurao od Reala u Ligi prvaka. Vjerujem da će naša bandiera znati da kada dođe do trenutka da neće moći pridonijeti svom klubu igrama na koje nas je navikao, sam reći: “To je to”… a dotad mogu uživati kao i svi Vi u svemu što nam prikazuje svaku nedjelju, kao i danas vjerujem protiv Napolia.
Prolazio je sa svojim Interom, sve scile i haridbe serie A, sve nepravde krajem 90-ih, pehove (2002. Lazio-Inter ), ali mislim da svakom iole poštenom i objektivnom navijaču širom svijeta, na pogled na Zanettija, kad je 22.5. 2010-e digao klempavca, dolaze riječi: “Svaka mu čast, ako je tko zaslužio ovo, onda je to ovaj čovjek”
Loading ...
Bravo EL CUCHU 19… sjajan tekst.
Bio sam pokaj tebe u Milanu i digao se na noge kada je otišao Figo, ali kada nas je Hernan došao pozdraviti gutao sam knedle.
svaka cast, odlican tekst.. Crespo, arma letale. O zanettiu će se još dosta toga pisati 🙂
Žao mi je što taj dan, bar jednu minutu nije dobio i krvnik, specijalist za demoliranje klubčića iz torina Julio Ricardo Cruz.
zaista mislim da je i VELIKI cruz zasluzioooo ovacijeeee za oprostajjj jer je daoo punoo za inter