Peter Shilton, Ray Clemence, Pat Jennings, Alan Ball, David Seaman, Paolo Maldini, Andoni Zubizarreta, Roberto Carlos i Tommy Hutchinson. Njih devet odigrali su 1000 ili više profesionalnih utakmica u karijeri. Kapetan Intera Javier Zanetti će ukoliko večeras istrči na travnjak Giuseppe Meazze postati 10…
Kakav je osjećaj?
Ponosan sam što sam dospio do ove cifre. Do sada sam 33 puta nastupio za svoj prvi profesionalni klub Talleres, 66 puta za Banfield, 12 za U23 reprezentaciju, 140 za A reprezentaciju i 748 puta za Inter: ukupno 999. Ukoliko zaigram protiv Rome biti će mi to 1000. utakmica, jako važan broj. U karijeri sam uvijek sve radio sa strašću, nogomet mi je dao puno, a ja sam želio biti od koristi svaki put kada sam dobio priliku. Dostići ovaj broj je jako važno, malo ih je to napravilo, samo devet, ja ću biti deseti među tim velikim imenima. Biti u tom društvu me čini jako ponosnim.
Koga od njih se najviše sjećate?
Ja ću naravno istaknuti dvojicu: Roberta Carlosa i Paola Maldinija. Obojici sam se divio. Maldini je dao puno svjetskom nogometu i oduvijek sam ga poštivao zbog karijere i osobe kakva jest. Naši derbyji su uvijek bili žestoki, ali i pošteni, imam samo prekrasna sjećanja.
Ponašanje na i van terena?
Ja sam uvijek bio svoj, ono tko jesam. Često sretnem putem navijače koji nisu Interovi i oni mi prilaze, čestitaju i daju komplimente. To mi je veliko priznanje.
Kup Italije?
Čeka nas Roma, važan trenutak za nas, jer se radi o polufinalu i želimo ovo proslaviti kako treba. A nakon toga želim 1001, 1002. utakmicu sve dok ne dođe trenutak kada ću reći “dosta”.
Prvi trener?
Norberto D’Angelo u Talleresu. On mi je dao priliku da započnem ovu avanturu koja me dovela do ovdje. Hvala mu.
Debi?
Bio sam kod kuće s ocem, tada nisu postojale karantene. Bio sam uzbuđen i jako sam malo spavao. Nisam tako malo spavao niti pred finale Lige prvaka, a inače pred utakmice spavam odlično. Zahvaljujem se svome ocu zidaru koji se toliko žrtvovao za mene, mojoj majci Violetti i bratu koji me naučio cijeniti stvari.
Dolazak u Inter?
Massimo Moratti me osobno gledao na jednoj kazeti s Panameričkih igara U 21, a Giovanni Branchini i Paolo Taveggia su me preporučili Interu. Kada sam bio s reprezentacijom u Južnoj Africi izbornik Passarella mi je rekao da me kupio Inter. Prvi trener mi je bio Ottavio Bianchi, a prvi cimer Roberto Carlos. U biti na pripremama mi je cimer bio Benny Carbone, a Roberto Carlos kada je počela sezone.
16 godina u Italiji?
Sretan sam, uživam u svakom treningu i svakoj utakmici. Osjećam se sretnim svakim danom što prolazi, a još ne razmišljam o prekidu karijere.
Povlačenje?
Biti će to kada dođe vrijeme. Treba znati kada više ne možeš. Nadam se da ću ostati u Interu, ali sigurno je kako neću biti trener.
Trener koji ti je najviše dao?
Bielsa. Naučio me kako živjeti i tumačiti nogomet.
Najdraža utakmica?
Finale Kupa UEFA Inter – Lazio, 6. svibnja 1998. u Parizu, a nakon toga debi protiv Vicenze.
Najružnija?
Inter – Lazio u listopadu 1998. Conceicao me uništio.
Koji bi utakmicu želio ponovno igrati?
Lazio – Inter 5. svibnja 2002. Ni dan danas ne znam što nam se dogodilo tog dana.
Pobjeda koja ti nedostaje?
Nešto s reprezentacijom.
Najjači protivnik?
Giggs i Kaka.
Osjećaj koji nećeš nikada zaboraviti?
Naježena koža kada sam na zagrijavanju u Madridu vidio naše navijače.
Kada si bio najviše ljut?
Juventus – Inter u travnju 1998. Sudac Ceccarini nam je u jednom popodnevu uništio godinu dana rada i snova.
Suze?
U polufinalu Lige prvaka 2003. kada smo ispali od Milana. Nikada nisam vidio San Siro kao te večeri.
Rečenica koje se najviše sjećaš?
Facchetti mi je rekao: “Bez žrtve nećeš ništa postići.” Kada vam to reče Facchetti to ima posebnu težinu.
Riječi koje bi želio da si rekao, a nisi?
One Hodgsonu u finalu Kupa UEFA 1997. protiv Schalke 04. Nisu to riječi koje bih rekao njemu, jer njega sam odmah zagrlio, već onima koji su nas gledali i mislili što se događa.
Jedanaesterci?
Prvi sam put pucao 2008. u Superkupu protiv Rome. Vidio sam ljude na tribinama kako se drže za glavu. Prošlo je dobro i mislim da bih trebao ponovno pokušati.
Jesi li ikad osjećao umor?
Jesam, nakon finala u Madridu, nakon dva tjedna u kojima smo jurili triplettu. Ali još sam umorniji kada se igram sa svojom djecom.
Nešto za kraj?
Da, želio bih se zahvaliti svim svojim navijačima koje sam imao i koje imam i koji mi pokazuju toliku privrženost. To se ne zaboravlja.
PS: Na slici je kapetanska traka koju će Zanetti nositi večeras. Ne vidi se dobro, ali ispod svake zvjezdice su imena devetorice igrača koji su skupili 1000 i više utakmica.
Imamo kapitena koga ceo fudbalski svet postuje, svaka cast. Moj idol.
svaka rec je suvisna…