full screen background image

Može li Guardiola voditi Cibaliju?

Trenerski kruh je kruh sa sedam kora. Možete vi razumjeti sve, biti vrhunski teoretičar, taktičar, praktičar, a nikad ne uspjeti pokazati svoje prave potencijale. Jer biti vrhunski trener ne znači samo znati na tabli nacrtati taktičku postavku i reći svakome od igrača prije početka utakmice što bi to trebao raditi do zadnjeg sučevog zvižduka. Za biti vrhunski trener trebate imati i znati puno toga, ali još više vam se toga treba – poklopiti…

Goran Vučević i Mladen Erjavec još nisu ni pošteno nosom provirili u trenerski svijet, a već su se prijavili na burzu. Dva trenera u dva najpopularnija sporta i dva kluba koja troše puno i očekuju još više. A ne znaju kako. Kad takvi moraju “mućnuti glavom” onda je potpuno jasno – treneru se ne piše dobro.

Trenerski kruh zaista je tvrd, danas više nego ikad. Trenere u većini sportova predsjednici klubova uglavnom doživavaju kao čarobnjake koji sa sobom u njihovu svlačionicu donose i čarobni štapić kojim će svo drveće koje su pokupovali u tren oka pretvoriti u raskošni namještaj koji će pobijediti na svim velikim izložbama i onda se skupo prodati. Zar je moguće da u današnjem informatičkom dobu čelnici klubova još uvijek nisu shvatili da čarobni štapić ne postoji?

Minulih dana, tijekom rasplamsavanja bitke između Reala i Barcelone na tri različita fronta u desetak dana po mnogim se mrežnim i nemrežnim društvima raspravlja o veličini i kvaliteti Josea Mourinha. S jedne strane “šiba” priča kako je lako biti trener u klubovima koje je karizmatični Portugalac vodio, s druge argumentacija kako je Mourinho neke gubitničke klubove pretvarao u pobjedničke trošeći pritom ništa manje ili više nego mnogi njegovi neuspješni(ji) prethodnici.

Zaista, kako itko velikom Portugalcu može osporiti krunu prvog ili eventualno drugog najvećeg nogometnog stratega današnjice? Na stranu njegova osobnost koja će neke iritirati, druge oduševljavati, ali Mourinho je u svim klubovima u kojima je radio stvorio rezultat i osvajao titule. Porto, Chelsea, Inter, Real, gdje god je bio trofeji su stizali u serijama. Slučajno?

Mnogi površni pratitelji nogometnih zbivanja u njemu će vidjeti arogantnog razmaženka koji stalno nešto gunđa, a oni temeljitiji stručnjaka kojeg igrači gotovo religiozno slušaju i slijede, a predsjednici najbogatijih klubova kampiraju ispred njegovih vrata s bjanko ugovorima. Točno, imao je u svojim svlačionicama vrhunske svjetske zvijezde, ali zar je jedan trener bio “pojeden” u situacijama u kojima su iz njegove svlačionice prštali milijuni i zvjezdana prašina?

Vrhunski trener nije samo onaj koji na ploči može nacrtati vrhunsku taktičku postavku i reći igračima što trebaju napraviti. Vrhunski je trener onaj koji u kratkom vremenu uspije snimiti sve kvalitete i mane svoje momčadi i uspije ih na pravi način iskoristiti ili potisnuti. Vrhunski trener je onaj koji u trenutku zna prepoznati što je za njegovu momčad najbolje, je li to napadač na lijevom braniču, stoper na zadnjem veznom, krilo na mjestu centarfora. Vrhunski trener je onaj koji zna i može reagirati u trenutku, onaj koji može fokus neprijateljstva protivničke javnosti skrenuti na sebe, a rasteretiti igrače, onaj koji zna pronaći najslabiju točku protivničke momčadi, pa bila to i Barcelona, i “mrcvariti” tu točku do besvijesti. Prepoznali ste Mourinha? I ja sam.

Kod nas mnogi kritičari lako obilježavaju neke uspješne trenere različitim markama i osporavaju njihove rezultate. “Nije on neki stručnjak, ali igrači ga vole jer nije diktator. A i dobar je sa sucima”. Primjerice, kao jedan od naših najvećih košarkaških autoriteta figurira Slavko Trninić. Čovjek koji košarkašku teoriju ima u malom prstu i koji će vam na svaki napad protivnika u sekundi izbaciti pet obrana kojima će ih teoretski zaustaviti. I osvojio je – što? Vodio je – koga?

Znate onu anegdotu kako su američki teoretičari rata riješili problem ruskih nuklearnih podmornica? “Rješenje je isprazniti sva svjetska mora i podmornice će pasti na dno. Mi smo rješenje našli, sad neka inženjerija preuzme”. Oprostit ćete, ali nije isto pisati košarkaške knjige i provoditi tu teoriju tijekom utakmice. Recite mi zašto bi Trninić bio veći košarkaški stručnjak od Nevena Spahije? Na svaki vaš argument ja ih imam pet. Pet naslova prvaka u pet različitih zemalja. I šesti na putu.

Ante Miše zamijeni Gorana Vučevića za kormilom Hajduka, a jedan od igrača kaže “svaka čast Miši, trgnuo nas je”. Kakva smiješna i uvredljiva izjava. Da tako dobro i na vrijeme plaćene profesionalce u završnici sezone treba “trgati” jer su se uspavali s trenerom koji je s njima radio manje od pola godine? Hoće li im i Miše dosaditi nakon par mjeseci pa će ih onda netko treći opet morati “trgati”?

Što je napravio ijedan klub u HNL-u koji je tijekom sezone promijenio 2-3 trenera? A pogledajte što je napravio zaprešićki Inter, koji je nakon “ronjenja” po dnu ljestvice u početku sezone čvrsto stao iza metoda i ideja Ilije Lončarevića. Sad je pred Europom. Možete vi biti najbolji trener na svijetu, ali ako imate arogantnog i pritom nestrpljivog predsjednika, objašnjavat ćete svoju metodiku i teoriju dok čekate s papirima u redu za šalter na Zavodu za zapošljavanje.

Ali opet – pravila nema, da ga ima svi bi ga se držali. Jedan Arsene Wenger ima svo povjerenje svijeta, pa i mnoštvo milijuna na raspolaganju, a titule opet ne dolaze u Arsenalove vitrine. Čelnici Arsenala čak su i iziritirali javnost upornim stajanjem iza Wengerovih leđa usprkos upornim razočaranjima iz sezone u sezonu. Ali opet su mi manje nerazumni od onih koji smijene Erjavca nakon jednog poraza i to zamislite – u derbiju. U Zadru. Treba li i Zagrebove igrače “prodrmati”? Kupite im radije neki masažer visoke voltaže.

Treneri su u svim sportovima ovisni o gomili faktora od kojih na neke uopće ne mogu utjecati. Stanko Mršić je nedavno rekao kako bi “volio vidjeti Guardiolu u Cibaliji kako vodi momčad sastavljenu od igrača iz lokalnih sela”. I koliko nas je god nasmijao tom rečenicom uopće nije bio daleko od istine. Je li Guardiola imao sreće pa je odmah za prvi posao dobio ovakvu Barcelonu, bez da je ikome dokazao da je za nju spreman? Kako to jedan Goran Vučević ili Ante Miše mogu voditi Hajduk bez ikakvog iskustva, a Stanko Mršić ne može? Zašto neuskusni Krunoslav Jurčić može voditi Dinamo, a jedan Mile Petković ne može? Je li zaista riječ o “politici” i “marketingu”?

Naravno da jest. Navijači Barcelone neka slobodno shvate sljedeću moju izjavu kao bogohuljenje, ali ja još uvijek nisam siguran je li Josep Guardiola vrhunski trener ili ga je samo “potrefilo”. Tko kaže da i netko drugi s ovakvom Barcelonom ne bi radio isto? Zar i Frank Rijkaard nije isto osvajao i oduševljavao s Barcom prije nekoliko godina i što je napravio nakon toga? I isto tako ne mislim da je Vučević loš trener jer je dobio otkaz.

Zaista, volio bih pričekati malo s konačnom ocjenom prave trenerske vrijednosti simpatičnog i neosporno dobrog Barceloninog trenera. Ne treba to biti rad u nekom drugom klubu, jer ako je to kriterij onda bismo možda mogli posumnjati i u trenersku veličinu Alexa Fergusona, koji je već desetljećima “samo” u Manchester Unitedu. Ali Sir Alex je prije toga i Aberdeen vodio do europskih uspjeha, čime je dokazao da nije sposoban samo voditi klubove u vrhunskim sustavima, nego je sposoban pobjednički sustav stvarati sam. United je najbolji dokaz.

Guardiola je, koliko god ga svi mi cijenili, još uvijek obilježen Messijem, Xavijem i ostalim zvjezdanim društvom u svojim najboljim godinama. Vidjet ćemo hoće li biti jednako uspješan kad im prođe zenit ili kad dobije prigodu raditi u nekom drugačijem okruženju u nekom drugačijem sustavu od ovog (savršenog) Barcinog. Uopće ne smatram da neće, kažem samo – vidjet ćemo.

Koliko god se mi nekad rugali s našom nogometnom svakodnevicom, recite mi iskreno vjerujete li da bi Josep Guardiola s Cibalijom napravio bolji posao nego Stanko Mršić s Barcelonom? Izvrijeđajte me, ali ja ne vjerujem. Šteta što nikad nećemo saznati. Ili sreća?

Izvor: Sportnet.hr (Bernard Jurišić)




10 thoughts on “Može li Guardiola voditi Cibaliju?

    1. samKE

      da je tako, vjerovatno bi je i rosell vodio a ne drzao guardiolu i davao mu tolike pare. Igraju jednistven napadcki nogomet za koji je zaslusan sigurno guardiola. Uklopio se u njihov sistem, i mislim da ih samo on moze ovako voditi, a isto tako mislim da ne bi mogao u nekoj drugoj sredini sa(mislim na neku drugu ligu)sa nekom drugom ekipom napraviti to što je u španiji sa barcom. Ali ovo ne iskljucuje to da zatražiš od nekog covjek iz rosellove uže loze da te ima u vidu u budućnosti posle pep-a 🙂

  1. santon

    Ovakvu barsu bih lako mogao voditi… AL NE BIH ZA DUPLO VECE PARE OD GVARDIOLE! Ne bi bilo puno problema. pomalo baratam sa fudbalskim rjecnikom, znam gdje koji igrac moze igrati, svi igraci posjeduju neosporan kvalitet, a uostalom, ako nesto krene lose imamo i sudiju koji ce uvijek protivniku pokazati crveni karton!
    Pa ljudi moji, da mi je nekako doci do nekih spanskih medija, napsovao bi im se svega pa makar iza resetaka zavrsio. Oni igraju dobro, al mora neko od protivnika dobiti crveni u vaznim utakmicama. i kako da ih volim ? kako da ih gledam ? ona utakmica sa arsenalom je zadnja barsina koju sam pogledao. do daljnjeg na moj tv nece se gledati. celsi, pa motino iskljucenje i onaj podli pogleg busketsa dok lezi, pa crveni van persiju zbog ciste gluposti. covjek je raspalio po lopti onako vise u padu, i ta lopta nije ni isla prema golu- ali barsi gori pod nogama, neko mora ispastati. drug sa kojim sam gledao tekmu je na poluvremenu rekao: arsenal ce dobiti crveni i bice penal za barsu. nije prorok, a i ne mora se biti, ovo svi znaju. a ovo sinoc… naravno nisam gledao utakmicu, nisam htio – da se razumijemo. ovaj put, da bi osigurao barsin prolaz, sudija i protivnickom treneru daje crveni karton. pogledao sam snimak pepeovog prekrsaja i moje misljenje je da je mogao proci sa zutim kartonom.
    a barsini igraci su tolika go*nad da ne mogu rjecima opisati. na celu sa valdezom, imenovao ih jos busketsa, pikea, alvesa itd. kad im neodgovara rezultat pokazuju zube. cist primjer je i vrsenje pritiska na arsenal oko dovodjenja fabregasa.
    zamolio bih urednike ako imaju vremena napisati jedan o clanak o ovome, ja ovaj komentar pisem vise iznerviran i razocaran barseloninim dobrim igracima – ali malim ljudima.

    1. J.Zanetti4

      na svom terenu pred 80.000 ljudi Mourinho je postavio taktiku bez klasicnog spica!??
      apsolutno razumem reakciju i frustraciju domacih navijaca koji su zvizdali tokom svih 90 min!!

      Ko treba dominirati na svom terenu?? Domacin ili gost???

      setimo se Gvardioline recenice na konferenciji: “Pricacemo na terenu igrom”

      -Gvardiola je rekao svoje na terenu, a i Mourinho takodje!

      po pravilu bi El Clasico trebao biti najveca utakmica na svetu.. sudar divova, najvecih majstora fudbala!!

      a na klupi Reala su sedeli Benzema, Higuain i Kaka !!! Sramota!!

      da li ce Alex Ferguson postaviti defanzivnu taktiku sa 3 zadnja vezna u finalu protiv Brase?? Mislim da nece!! ipak je on veliki trener koji ce se nadigravati!!

      P.S.potseticu da je Ribery zbog identicnog starta dobio crveni i suspenziju 3 utakmice koja ga je onemogucila da nastupi protiv Intera u finalu

      1. croit93

        Mislim da je Ribery startao na stajaću nogu što je puno više opasno, nego Pepeov start jučer za koji je on mogao dobit samo žuti…Al vjerujem da je sudac i na račun prošle dvije utakmice i sad ovu puno lakše dao crveni nego šta bi to inače napravio…

        1. Bedd

          na netu možete pogledati jedan video, traje 2 minute i na njemu se vidi kako Pedro se sam zaletio u Marcela i pao ko pokošen, kako je Buskets simuliro ko onda sa motom kad je isključen i kako je alves maknuo nogu ispred pepea i usporeni snimak pokazuje da ga pepe nije ni okrznuo-NIJE BILO NI NAJMANJEG KONTAKTA pa je zbog eventualne loše namjere pepe mogao dobit samo žuti karton..
          tonu je stvari, nije lahko biti trener, nije onako kako mi to zamišljamo, da stavimo igrače na njihove pozicije i kažemo trčite, Guardiola je dobar trener al opet u najjačoj ekipi se najlakše i dokazat tako da ja ne bih volio da naslijedi Leonarda.
          i samo ću pomenut onaj Messijev ispad sad u kupu, kad je nabio loptu namjerno u publiku, ja mislim da takvi igrači nama ne trebaju, karine od ljudi..
          više volim prosječnog nagatoma koji je i čovjek.

  2. santon

    da drug, al cini mi se (nisam siguran 100%) da je murinjo bez klasicnog spica igrao i finale kupa. na njegovoj postavu stvarno nemam zamjera, ni kad je bio u interu. uvijek sam mu vjerovao, i njemu i postavi koju izvede na teren. on zna bolje od nas pepeove mogucnosti i razlog sto on igra u veznom redu. isto tako ima razloge sto nije bilo klasicnih napadaca. to su njegove zamisli i sigurno su najbolje. ustalom, njegovi bekovi uvijek probijaju do protivnickog gola.
    sto barsa nije dala gol dok je bilo 11 na 11 …? nije mogla. isto kao u finalu kupa. nasao im je posebni slabost, a moje misljenje prije utakmice je bila sigurna pobjeda reala. a taj isti gvardiola je na konferenciji psovao, vjerovatno iz nervoze, pa je uz to i prijetio: pricacemo na terenu… kako da se prica na terenu kad broj igraca nije isti. a sudija se lozi na mesija (neosporna cinjenica, sam je priznao).
    vidjecemo kako ce se barsine zvjezdice odbijati od ferdinanda i vidica. ako neko iz uniteda dobije crveni kunem se da prestajem pratiti fudbal, jer vise stvarno nema smisla. ni u jednom trenutku ne osporavam kvalitet barsinih igraca poput mesija, cavija, inijeste, pujola… ostali manje-vise, al sto posle utakmice kupa nisu govorili kao sinoc: “bolji smo tim od reala” ?
    p.s. da je sinoc zavrseno 0:0, u revansu bi murinju bilo dovoljno 1:1. i niko za 20 godina ne bi pisao kako je real prosao barsu, ni da li je imao napadace na terenu. broji se samo rezultat, a za 20 god ce biti sigurno neki klub koji ce igrati kao danas barsa. tad ce biti vazniji on, nego barsina igra iz 2011. godine.

Odgovori