full screen background image

Vučica je rimski gospodar

Vučica je rimski gospodar

Vječni grad! Tako zovu Rim. Prošlo je već dva mjeseca od kada sam bio tamo, ali turbulentni događaji u našem klubu primorali su me da jednu kolumnu posvetim tome…

U Rimu sam bio jednom ranije, prije desetak godina. Samo jedan dan. Protrčao nekim bitnim atrakcijama i natrag u Firencu. No sjećam se da sam svejedno bio oduševljen, ostao zapanjen za mane već tada najljepšim gradom na svijetu. Spomenik, povijest na svakom koraku. Kažu da je kada baciš novčić u Fontanu di Trevi povratak u Rim osiguran. Ja sam ga bacio i evo se gotovo 10 godina poslije ponovno našao tamo. Sedam dana, ovaj put sam htio biti siguran kako mi neće ništa promaknuti. Prevario sam se… Ako želite vidjeti Rim, ali vidjeti baš sve, treba vam dva tjedna. Supruga i ja smo vidjeli gotovo sve što nas zanima, a nas recimo ne zanimaju galerije ili muzeji umjetničkih slika, ali opet nismo vidjeli baš sve što smo htjeli.

Naravno, ne moram ponavljati kako datum biramo prema nogometnom kalendaru (avanturu utakmice Roma – Bayern kojoj smo prisustvovali opisao sam u posebnoj kolumni).

Nakon što me prošao uvijek prisutni strah od letenja krenulo je uobičajeno uzbuđenje. Plan je bio samo odmarati prvu večer u hotelu, ali naš duh nije takav. Već prvu smo večer propješačili tri sata i vidjeli dosta znamenitosti. Svakim danom smo otkrivali nešto novo. Ma ne nešto, puno toga novog i prekrasnog. Podsjetio sam se, ali i potvrdilo se zašto mi je Rim najljepši grad na svijetu. Kulminacija je naravno stari Rim, tamo gdje je začeta rimska civilizacija koja je tako dugo dominirala svijetom. Sjajan je osjećaj naći se u središtu povijesti.

Zanimljivo je bilo i vrijeme. Kao da smo u tropima. Čas sunce bez oblačka, a samo par minuta kasnije pljusak iz sivih oblaka od kojih se ne vidi nebo. Još par minuta nakon toga ponovno čisto nebo. Tako je bilo gotovo svaki dan.

Talijanska kuhinja je manje-više svima poznata, ali pronašao sam nešto novo: probao sam pastu koju nisam nikada do tada, a sada je već na kućnom meniju – Amatriciana. Oduševio sam se tim jednostavnim, kažu rimskim specijalitetom.

Ipak, uza svu tu ljepotu i očaravajuću atmosferu vječnog grada ostalo je razočaranje ljudima. Uvijek sam mislio kako Rim ne pripada jugu Italije. Geografski on jest tamo, ali ipak je glavni, višemilijunski grad. Još jednom sam bio u krivu. Gostoljubivost Rimljana je nula, užas. U restoranu doslovno promrmljaju nešto kao dobrodošlicu, a menu vam bacaju sa dva metra na stol. Sve u trku. Strašno. U trgovinama je slično. Engleski pričaju kao materinji. Kako se sve može kada treba nešto prodati, a kada dođu negdje vani ne znaju riječ stranog jezika. Baš zanimljivo… Zapanjila me čistoća, odnosno manjak iste u WC-ima. Ne možeš se približiti, a kamoli što drugo. Iznimke su par lokala, ali tamo je cijena do neba, a plaća se i korištenje toaleta. Zaista razočaravajuće za jedno tako bitno svjetsko središte. Ulice grada bi se također mogle bolje održavati, ali konstantno mokar pod vjerojatno je doprinjeo takvom dojmu.

Javni transport jako je dobro organiziran, posebno busevi koji idu u bilo kojem smjeru svako par minuta. Podzemna nije na nivou nekih drugih gradova u kojima sam se vozio.

Mene, kao osobu koja ne samo da prati, već živi Seriju A više od 20 godina dojmilo je da u Rimu ne postoji Lazio. Pretjerujem naravno, ali SS Lazio zaista kao da je ne samo iz drugog grada, već iz druge države. Na Rimljanima u gradu ćete vidjeti kape, ovratnike, rukavice, torbe i što sve ne od Rome… Prošao sam i pokraj nekoliko garaža, trgovina i u svima posteri ili zastave Rome na zidovima. Niti jednog jedinog čovjeka nisam vidio sa obilježjem Lazija. Više ih ima u Dubrovniku. Postoje službeni shopovi Rome, njih tri u strogom centru, dok je najbliži Laziov pokraj stadiona, a on već nije u centru. U ostalim sportskim trgovinama također dominira Roma. Nakon nje Inter, Milan i Juventus, a tek onda stvari od Lazija. S druge strane, čim smo otišli van samog grada u jedan shopping centar, dok sam gledao dres Rome u jednoj trgovini prodavač mi je dobacio: «Ma kakva Roma, gledaj Laziov dres!» Roma u gradu, Lazio u Laziju (pokrajini), raspodjela je očito takva, ali i supruga i ja smo baš bili iznenađeni, nismo to očekivali.

Sreća da nam je ostalo još ponešto za vidjeti, tako da mogu naći razlog da jednom ponovno odem tamo. Ne brinem se za to, i ovaj sam put bacio novčić u Fontanu di Trevi.

PS: Baš dok sam bio u Rimu u Corriere dello Sportu sam pročitao kako je studija o navijačima u Italiji pokazala da su navijači klubova koji nose ime grada žešći od suparnika. Tako su u Rimu žešći navijači Rome od onih Lazija, u Milanu Milana u odnosu na Interove, u Torinu Torina u odnosu na Juventusove, a u Genovi Genoe u odnosu na Sampdorijine.




Odgovori