full screen background image
Search
Wednesday 19 January 2022
  • :
  • :

Njihove zastave još se uvijek vijore

Njihove zastave još se uvijek vijore

Kakve utakmice ja biram! Samo da odmah rezimiram da sam u 2010. bio na tri utakmice Lige prvaka i dvije Europa lige i na tih pet utakmica vidio ni manje ni više nego 23 gola: Chelsea – Inter 0:1, Fulham – Juventus 4:1, Inter – Tottenham 4:3, Hajduk – Zenit 2:3 i Roma – Bayern 3:2. Upravo ova posljednja tema je moje današnje kolumne.

Supruga i ja volimo svake godine odlepršati nekamo tjedan dana, a to možemo jedino prije ili poslije ljetne sezone. Izbor za ovu jesen bili su Amsterdam, Barcelona, Prag ili Rim. Odluka za Rim pala je zbog iznimne ljepote toga grada, a koju ću detaljnije opisati u sljedećoj kolumni. Međutim datum… E, datumi se biraju gledajući raspored nogometnih utakmica. Supruga jest član našeg Cluba, uz mene je zavolila i Inter, ali njeni prvi klubovi su Hajduk i Bayern. Kao Splićanka bezbroj puta je bila na Poljudu, ali njemačkog giganta nije nikada gledala.

Ja sam pokušavao doći do ulaznica za Allianz Arenu, ali to je nemoguća misija, uvijek rasprodano. Stoga smo odlučili pogledati Bayerna u Rimu. Kada smo već odabrali vječni grad, onda se datum izabrao u vrijeme kada tamo gostuje viceprvak Europe (u svakom se mogućem trenutku lijepo prisjetiti tko je PRVAK Europe). Da bi doživljaj bio potpun trebalo se smjestiti među gostujuće navijače. Kontaktirao sam FC Bayern prema instrukcijama na njihovoj stranici i dobio dvije ulaznice za gostujući sektor. Cijena: 28,00 EUR po ulaznici (za vašu informaciju). Ulaznice su trebale čekati u hotelu. Za razliku od barcelonske avanture našeg kolege iz Zadra nas su ulaznice uredno čekale kada smo stigli u hotel. U Rimu smo bili tri dana prije, a uzbuđenja za utakmicu nije bilo previše, jer šetajući Rimom nemaš baš mogućnosti razmišljti o ičem drugom osim ljepotama grada.

Kada je stigao dan utakmice uzbuđenje se ipak osjetilo. Ali samo u nama. Jer ono što mene uvijek nanovo iznenađuje, ali i oduševljava je što po gradovima nigdje ne možeš vidjeti da se na lokalnom stadionu taj dan igra neka utakmica na kojoj će prisustvovati 40.000, 60.000 ili 80.000 ljudi. Već u vlaku sreli smo puno Nijemaca, a poneki su govorili i hrvatski pa smo malo popričali. Svi mi znamo kako takve sitnice nas oduševljavaju u Milanu, pa vam ne moram govoriti o euforiji svoje supruge. Pred stadionom štandovi, miješanje navijača, ali naravno, nitko niti da pomisli o nekoj agresiji. Nas su uputili prema gostujućem sektoru, a tamo nas je čekala policija koja je grupu po grupu uvodila na stadion. Organizacija, sve pet.

Na stadionu oko 5.000 Nijemaca. Pjesma, ali i podrška domaćim navijačima. Oni najvjerniji Bayernovi navijači izbacili su veliki transparent i obukli majice s natpisom: «No alla tessera del tifoso (Ne navijačkoj iskaznici)». Naravno, na oduševljenje cijelog stadiona koji je dugo, dugo pljeskao ovoj gesti Red Armyja. Poznato je da se sve navijačke skupine u Italiji bore protiv ove norme koju uvodi talijanski savez (Na Interovim europskim utakmicama možda ste primjetili transparente «Zaustavite mafiju iz saveza koji ubijaju talijanski nogomet» ili «Platini, vrati Talijane na stadione…»). S druge strane, na jugu zastave su se vijorile već kada smo mi ušli na stadion. Pred početak utakmice himna Rome (meni osobno najljepša u Italiji, a možda i uopće). Fantazija, nije Anfiled Road, ali nije ni daleko. Iako simpatiziram Romu, a njene navijače smatram najboljima na svijetu, zbog supruge sam iskreno navijao za Bayern. Prvo poluvrijeme Roma je igru prepustila Bayernu, a iako Bavarci nisu imali puno čistih prilika poveli su s 0:2. Veselju na našoj tribini i kod bolje polovice nije bilo kraja. Pjesma non-stop. S druge strane, očekivao sam više od ljudi koje smatram najboljim navijačima na svijetu. Ipak, nešto me se dojmilo. Desetine ogromnih zastava i dalje vijore, nisu se spustile od kada smo ušli. Poluvrijeme, svi sjednu da se malo odmore, ali ne, oni ne, zastave i dalje vijore. Pitao sam se da li oni koji sjede iza tih zastava uopće mogu vidjeti i sekundu od utakmice.

U drugom poluvremenu na teren je istrčala nova Roma. Sigurno da je rani pogodak uzdrmao Bayern, ali odlučnost Rimljana pokazala se i prije. No nakon tog pogotka Borriella promjenilo se još nešto. Stadion je uzavreo. Huk kakav sam čuo kod tog pogotka nisam nikada doživio. Naravno, to na Meazzi nisam ni mogao doživjeti kada sam i ja jedan od onih koji urlaju i ne mogu se posvetiti slušanju drugih, tako da je prethodna rečenica subjektivna. Od tog trenutka publika je doslovno nosila Romu. Da se razumijemo, Bayernovi navijači nisu prestali navijati, ali sada gotovo da se nisu uopće čuli.

Usljedio je ulazak velikana Rome, kapetana Tottija koji je svojim potezima preokrenuo utakicu i Romi donio tri boda koja su se pokazala ključnima za prolaz dalje. Što reći, zar ste sumnjali? Ako su kod 0:2 zastave vijorile, sada samo što nisu imale smileyja na sebi.

Oni koji su sjedili iza njih možda ništa od opisanog nisu vidjeli, ali sigurno je da su slavili gledajući ostale.

Mi smo, kao što je to običaj s gostujućim navijačima na stadionu ostali još sat vremena. No Nijemci su malo izgubili živce pa je došlo do sukoba s policijom. Nekolicina je odlučila svoje pivo proliti po službenim osobama, a ovi nisu niti trepnuli… Odmah pendrecima po masi. Srećom, trajalo je kratko, a ubrzo su nas i pustili vani.

Siguran sam da su se u to vrijeme, ali i cijelu noć negdje po gradu vijorile Romine zastave.

PS: Svima želim SRETAN BOŽIĆ i NOVU 2011!!




Odgovori