full screen background image

Osvrt na Ligu prvaka i trijumf Intera

Prethodnu sezonu najprofitabilnijeg klupskog takmičenja, svakako je obilježio milanski Inter. Nakon nekoliko sezona dominacije u Serie A, ali isto tako lošijih rezultata u Europi, Massimo Moratti je prelomio – momčad je preuzeo Jose Mourinho. Portugalac je odmah nametnuo svoj stil, što je na kraju krunisao osvajanjem Lige Prvaka.
Ne može se reći da je sve išlo lako, naročito ne u grupnoj fazi. Inter je bio pred eliminacijom, pa je u posljednjem kolu dočekao Rubin u diretnoj bici za prolaz. Wesley Sneijder je igrao sve bolje, Eto’o je dejstvovao sa pozicije beka, dok je Diego Milito bio nezaustavljiv. Kao epilog – Inter je slavio sa 2:0 (Mario Balotelli postigao jedan, a asistirao kod drugog gola) i tako se plasirao u osminu finala.
Od tada, sve je djelovalo mnogo bolje. Momčad je sve više dobijala na samopouzdanju, a kada su u osmini finala eliminirali Chelsea, postali su jedni od glavnih kandidata za trofej. Na “Giuseppe Meazzi” su slavili sa 2:1, da bi u revanšu Samuel Eto’o iskoristio šansu i postigao jedini gol na utakmici – više nego dovoljno za četvrtfinale. “Za mene, Mourinho je najbolji igrač utakmice. Postavio je hrabru taktiku, što se na kraju isplatilo. Potvrdili smo da posjedujemo kvalitet, a ukoliko nastavimo sa ovakvim mečevima, sve je moguće”, bio je vidno uzbuđen i predsjednik giganta, Massimo Moratti. Ulaganja su se najzad isplatila.
Ovu fazu takmičenja svakako mnogi pamte i po eliminaciji Reala, koji nije uspio “preskočiti” nezgodni Lyon, ali i po ubedljivim partijama Barcelone i Manchester Uniteda, koji su deklasirali Stuttgart i Milan.
Kada se sve sagleda sa ove vremenske distance, nitko nije dovoljno pažnje poklonio minhenskom Bayernu, koji je nesumnjivo imao odličan tim. Bavarci su tako “na mišiće” izbacili Fiorentinu, zahvaljujući golu u gostima, ali ih je četvrtfinale stavilo u zenit tiska. Tim Louisa van Gaala je u Minhenu preokrenuo rezultat i golom Ivice Olića u 90. minutui svladao Manchester United rezultatom 2:1, da bi revanš bio još dramatičniji. Engleski predstavnik je imao tri gola prednosti, a onda su Olić i Aryen Roben smanjili na 3:2 – još jedan prolaz Bayerna zahvaljujući golu više u gostima, za šokantnu eliminaciju Uniteda. Barselona je svoju napadačku moć demonstrirala protiv Arsenala, gdje je sa ukupnih 6:3 (4:1 u Španjolskoj) izbacila Arsenal, Lyon je u francuskom okršaju eliminirao Bordeaux, dok je Inter radio po planu i u dva meča bio bolji od moskovskog CSKA – oba puta po 1:0.
Polufinalni dueli su bili potpuno različiti. Bayern je razbio Lyon, da Francuzi u dva meča nisu nijednom pristojno ugrozili gol protivnika – 1:0 u Minhenu, 3:0 u Lyonu. S druge strane, Inter je u prvom meču potpuno iznenadio Barcelonu i golovima Sneijdera, Maicona i Milita dobio meč sa 3:1. U revanšu su Messi, Iniesta i ostatak odlične momčadi pokušavali iz svih mogućih pozicija, ali minimalnih 1:0 nije bilo dovoljno za prolaz Ako se sjetimo da je jedini gol postigao defanzivac Pike, šest minuta prije kraja, sve postaje još jasnije, naročito ako se uzme u obzir da je Inter više od sat vremena odigrao sa igračem manje, nakon nesmotrenog isključenja Thiaga Motte. Bayern i Inter su bili u finalu. “Noć pred utakmicu, pod prozorom su nam bili navijači Barcelone, od kojih nismo mogli spavati. Eto’ou su vlasti pokušale naplatiti kaznu iz 2005. godine, da bi na kraju Busquets isprovocirao isključenje Motte. Svake godine se obradujem duelima sa Barcelonom i uvjek se događaju iste nevjerojatne stvati. Bolje bi im bilo da se u budućnosti posvete dešavanjima na samom terenu. Ovo mi je najdraži poraz u karijeri, jer protiv takvog tima je teško igrati i sa 11 igrača, pa je ovakav meč sa igračem manje ravan podvigu”, rekao je tada Mourinho.
Finalni meč se igrao na “Santiago Bernabeu” 22. scibnja, a već tada je bilo izvjesno da će Mourinho nakon finala preuzeti tim Reala. Navijači Intera su 45 godina čekali ovaj trofej, a kada je Milito smjestio dva gola iza leđa Butta, slavlje je moglo početi. Ipak, sve se vrtjelo oko jednog čovjeka.
“Želim da postanem jedini trener koji je ovaj trofej osvajao sa tri različita tima. U Italiji sam osvojio sve što se moglo osvojiti, vrijeme je da promijenim sredinu. Ponosan sam što sam bio trener Intera, prelazak u Real nema veze sa parama. Jednostavno, to je klub po mojoj mjeri – klub koji želi uspjehe, pod svaku cijenu”, rekao je tada veliki “Mou”, koji je u Madrid došao sa ciljem da prekine dominaciju tima sa kojim već ima povijest, što sa Chelseajem, što sa Interom – nevjerojatno efikasne Barcelone.
U prvom povratku na “Nou Camp” nije prošao najslavnije. Real je “razbijen” sa čak 5:0, ali nikad ne sumnjajte u Portugalca. Real je i dalje na samo dva boda manje od Barcelone, dobro je poznat inat Mourinha, tako da je do kraja sezone sve moguće. Do tada možemo uživati u predstavi koju Mourinho skoro svakodnevno poklanja, a posljednji u nizu događaja je onaj kada je “naredio” Sergiu Ramosu i Xabi Alonsu da dobiju crveni karton u nebitnom meču, kada je Real protiv Ajaxa vodio sa 4:0. Portugalac je kažnjen sa jednim mečom suspenzije, ali i sa 30.000 eura. Mourinhov šou se nastavlja.
Nakon odlaska karizmatičnog Portugalca, Inter je preuzeo Rafa Benitez. Čudne rotacije igrača, ozljede, izostanak ubedljive igre a zatim i bombastične izjave, bile su dovoljne da se Španjolac u gradu mode zadrži samo do zime. Iza Beniteza ostaje titula klupskog prvaka svijeta, osvojena u Dubaiju, sedmo mjesto u Serie A, sa čak 13 bodova manje od gradskog rivala, kao i plasman u osminu finala LP, gdje ih čeka dvomeč sa Bayernom. Tim je preuzeo nekadašnji trener Milana, Brazilac Leonardo, a ukoliko uspije dovesti Kaku, bit će to još jedna medijska bomba na “čizmi”, ali i pored toga, odbrana trofeja Lige Prvaka djeluje skoro nemoguće.

Preuzeto: Siniša Civrić (E-novine)




One thought on “Osvrt na Ligu prvaka i trijumf Intera

Odgovori