full screen background image
Search
Tuesday 22 September 2020
  • :
  • :

Zaključak polusezone u Serie A

Kvalitet ostao na istom nivou, a povratak Zlatana Ibrahimovića pokazao da su stvari u zadnjih pet godina okamenjene. Neizvjesnost malo probudila interesovanje, a trka za titulu, odnosno ravnoteža moći zavisiće od spremnosti klubova da se iskupe za “ljetnje pogreške” na siječanjskoj tržnici.
Ako period do praznične pauze promatramo kao prvi dio sezone, što je u Italiji uobičajeno, bez obzira što se kosi sa matematikom, pravo je vrijeme da se osvrnemo na jesen. Nova lica na vrhu, povećana neizvjesnost i proboj Napolia i Lazia u prvih pet nadoknadili su odsustvo kvalitete, primetne već godinama.
Kako će momčadi dočekati kraj siječnja, ne može se pretpostaviti, „popravni“ prijelazni rok kako ga zovu na Apeninima rijetko ponudi neku veću dramu, jer su kase uglavnom prazne, ali kombinacija posudbi i „lou kost“ transfera nezadovoljnih bi mogla promijeni ravnotežu moći.
Da krenemo redom.
Milan je otišao sa prednošću na odmor i upravo njihova jesen je najbolji dokaz koliko je liga slaba. Prošla je godina, Zlatan Ibrahimović je statirao u Barceloni, vratio se u Italiju i ponovo pokazao da sam pravi razliku. Ono zbog čega su „rossoneri“ prvi je Šveđanin. Dobra kupovina su i Boateng i Robinho, ali Ibra je ključ. Kada se on zaustavi, Milan je samo dobar tim, ništa više. Porazi od Juventusa i Rome su pokazali da se derbiji ne moraju dobijati kako bi se stolovalo na vrhu. Rossoneri su dobili utakmice koje moraju dobiti i to je razlika. Hoće li to biti dovoljno za titulu? Vjerojatno, ako sačuvaju osovinu Nesta – Thiago Silva jer za njih nemaju zamjene.
Lazio je iznenađenje prvenstva i svtako tko tvrdi da je očekivao kako će Aquile letjeti u nebo je ili die hard navijač ili lažov. Mnogo je pomoglo što su oslobođeni euro muka ali to nije jedini razlog. Napravili su nevjerojatan posao dovođenjem „Profete“ Hernanesa, odavno bolji igrač nije stigao u Italiju uz manje pompe. Ekipa duže igra zajedno, dobro su odgovorili na Rejin sistem igre, u odnosu na prethodne sezone ne djeluju divlje i bez plana, Lazio je u većini mečeva imao plan od koga nije odstupao. U odnosu na razbijenu bandu iz većeg dijela prošle sezone, ovo je ogroman skok. Svi očekuju da padnu, ali još par pobjeda i borba za mjesto koje vodi u Ligu Prvaka postat će realnost.

Napoli? Odlična jesen na leđima Edinsona Cavanija, ali i potvrda da filmski producent kakav je De Laurentis umije da osim niskobudžetnih filmova napravi i tim koji je među najskupljima u Serie A. Partenopei su neopravdano potcjenjeni, ova momčad sastavljena je od iskusnih igrača, ima nekoliko nogometaša ekstra klase, a Italija nije Engleska, ljudi kao što su Lavezzi i Hamsik mogu sami da riješe meč, Cavanija da i ne pominjemo. Napolitance smo očekivali u top 5, ne ovako visoko, ali proljeće krije zamku. I sa Edijem Rejom su bili prije dve godine četvrti za Božić, da bi prvenstvo završili jedva iznad borbe za opstanak. Bit će zanimljivo vidjeti da li Napoli za promjenu može igrati bez velikih oscilacija. Povijest je pokazala da su samo par sezona za to bili sposobni, ali tada ih je predvodio najveći nogometaš u povijesti.
Juventus je enigma. Dobili su Milan, nadigrali ostale timove iz vrha, ali i pokazali sve odlike ekipe koja nema duh pobjednika. Gubili su bodove od slabijih momčadi, što je za Juve nevjerojatno. Ima istine u tome da je ovo tim koji se tek stvara i da su se nakon pet godina bačenih u vjetar vratili principima oko kojih je klub stvoren. Eksplozija Miloša Krasića je bonus za Del Nerijev tim, takav start Srbina nisu ni sanjali, iako sada tvrde suprotno. Pogodili su sa još par pojačanja, ali nisu uspijeli riješiti vanjske pozicije u defanzivi, kao i pitanje napadača. Iz ove perspektive nevjerojatno je da su se odrekli Trezegueta jer Amauri nije kvalitet za Juventus, a Iaquinta je samo dobra rezerva. Stvari bi se mogle promijeniti ako do kraja siječnja stigne Pazzini, no to je malo vjerojatno. Sa ozbiljnim napadačem koga bi uparili sa Quagliarelom ili Del Pierom, Juve bi mogao pretiti Milanu jer ima kulturu pobjeđivanja, bez toga, bojim se, LP je krajnji domet.
Roma je platila ceh lošem startu, kada se pogleda igrački kadar, broj sezona u kojima igraju zajedno oni bi mogli biti osnovna prijetnja Milanu. Problem je što nemaju dovoljan broj igrača da bi se borili u Ligi Prvaka. Ako prođu Šahtjor i potraju u Europi, šanse da se bore za titulu bit će manje. Da je Adriano na 50% od onoga što može, da Ranieri uspije naći sklad u trokutu Menez – Totti – Vučinić, Roma bi bila prvi kandidat za titulu. Ovako, možda je usud iskusnog trenera da bude drugi. Siječanj bi mogao biti mjesec istine za Romu, ukoliko poveže nekoliko pobijeda, što nije nemoguće s obzirom na raspored. U tom slučaju, ako se približe Milanu, stvari bi mogle izgledati mnogo drugačije na kraju siječnja.
Palermo je sam sebi najveći neprijatelj. Ma kako Zamparini, odnosno njegovi skauti dobro kupovali, sam patron je prva smetnja Sicilijancima. Pritisak koji vrši na igrače i trenera je kontraproduktivan pa u tom svijetlu treba očekivati da Palermo ponovo bude kratak u borbi za top 4. Uz to, veliko je pitanje mogu li Slovenci Iličić i Bačinović nastaviti sa ovakvim partijama i hoće li Pastore izdržati u ovakvom ritmu. „El Flaco“ je mlad igrač, teško da na svojim plećima može nositi momčad koja je obično bolja što je rival kvalitetniji, a to nije put kojim se ide u Ligu Prvaka. Bodovi koje rasipaju u gostima protiv slabijih ekipa će ih skupo koštati.
Inter je sam sebi pucao u nogu. Praktično su dozvolili da jedan čovijek rasturi sistem koji je donio najbolju sezonu u povijesti kluba. Uz sva opravdanja tipa da je tim zasićen, da više nemaju motiva, da nose nezaliječene ozljede iz sezone triplete, oni imaju momčad koja je ravna Milanu. Jasno je da neki igrači nikada neće ponoviti partije iz Mourinhove ere, ali je isto tako točno da u ovakvoj ligi ekipa koja ima najdužu klupu uvijek ima prednost. Ni ozljede nisu opravdanje, Inter nije kupovao, nije ni prodavao, i Juventus je imao silne ozljede ali je izdržao, mada je istina kako im je Liga Europe služila za relaksaciju. Što će promijeniti Leonardo? U prvo vrijeme ništa, a nema puno vremena. Inter se može vratiti u utrku za titulu, ali nije baš jednostavno trčati u situaciji kada nemaš pravo na grešku.
Sampdorija teško da može ponoviti prošlu sezonu. To bi bila nezahvalna misija i sa Cassanom, a kamoli bez „Fantantonija“. Di Carlo je modificirao sistem igre, stigao je Chico Macheda iz Uniteda ali nedostaje kvaliteta. Đenovljani nisu loše plasirani, ali to nije tim za velika djela. Prilično su istrošeni, nemaju prave alternative, odlazak sportskog direktora Gasparina pokazuje da klub čeka lutanje i borba za sredinu tabele. Sve sem toga bi bio čist bonus.
Udinese je kao i obično Toto Di Natale nosio na svojim leđima, a smijena generacija koju je najavljivao patron Poco nije završena. Neki igrači još čekaju ponude, nekima je poput Inlera ili Zapate pala cijena jer je prošla sezona bila očajna. „Zebrete“ su imale i jače timove koji nisu uspijevali opravdati očekivanja navijača, izuzev zadnje Spallettijeve godine i plasmana u Ligu Prvaka. Zbog toga bi Udinese, ukoliko kapetan nastavi ovako mogao zadržati sadašnju poziciju i onda na ljeto napuniti kasu. Proljeće bi moglo poslužiti i za afirmaciju mlađih igrača, ali više od sredine tabele ne bi trebalo očekivati. Problem za tim je loš start, sjećate se da su bili zakucani za dno nakon pet – šest mečeva i teško je vjerovati da formu mogu držati i tijekom zimskih mjeseci kada obično igraju očajno.
Chievo je čini se, kao i prošle sezone suviše dobar da bi ispao iz lige. Osnova tima je tu, dobijaju mečeve protiv slabijih ekipa, Bentegodi nije prednost, ali zato donose bodove sa strane. Dakle, ništa novo, ali „magarci“ zaista imaju recept za letenje. Novi trener Stefano Pioli nije puno menjao u odnosu na Di Carla, bio je dovoljno pametan da zadrži strukturu igre koja je bazirana na modifikovanih 4 – 3 – 3 i Pelissierom kao glavnim čovjekom. Tiha, mirna sezona je baš ono što Veronezi priželjkuju.
Genoa je razočarala, a loš prijelazni rok im se obio o glavu. Velozo je, makar prema mišljenju predsjednika, ali i navijača promašaj, Rafinha nije odigrao ništa, Luca Toni je vidjeo svoje najbolje dane. Dodajte na to ozljedu Scullia i shvatit ćete zašto od najavljivane borbe za četvrto mesto nema ništa. U Genoi nema vremena za čekanje, već su miješali ekipu, stigli su Antoneli i „novi Inzagi“ Paloski, otišli su Palladino i Modesto. Toni možda napusti Liguriju, Criscito je igrač na kome mogu zaraditi. Oni nemaju mnogo mjesta za manevriranje, Gasperini je smijenjen nakon vijerne službe, ali nije problem u treneru. Čini se da je jedan dobar ciklus nakon povratka u Serie A završen i da sada slijede teže godine. To ne znači da će ispasti, ali sredina tabele je najviše čemu se mogu nadati.
Catania može biti prezadovoljna. Ponovo su primjenili oprobani recept, odlični trener Giampaolo je akcent stavio na defanzivu, a „Masimino“ je izvor nade u opstanak. Budu li „slonovi“ dobijali direktne rivale kod kuće to će biti ključ. Malo golova su posljedica lošije forme Maxia Lopeza, ali i ozljede Mascare i defanzivnije formacije. Ovaj „argentinski“ tim u Serie A, svakako ima potencijal izbjeći borbu za ispadanje, a dosta njihovih potencijala tokom jeseni nije iskorišteno. Mihajlović je nasljedniku ostavio dobru osnovu, uz par pojačanja, prije svega u napadu, „elefanti“ bi mogli ostati izvan opasne zone.
Bologna je mnogo toga preturila preko glave, dolazak novog vlasnika bi mogao srediti stvari, igrači su već učinili što je do njih. Dvadeset bodova, uz onaj jedan koji su im oduzeli je odličan rezultat, slične partije tijekom jeseni dovele bi ih do magične granice od 40 bodova nekoliko kola prije kraja. To je i jedini cilj, treba pratiti njihovu transfer kampanju jer nikako nije pametno toliko zavisiti od jednog igrača koliko su oni svoju sudbinu stavili u ruke Marca Di Vaia.
Fiorentinu je teško procijeniti jer je njihova transfer kampanja bila neuvjerljiva, sasijekle su ih ozljede, nije lako ostati bez najboljeg igrača. Mutu se vratio prije par mjeseci, ali realno on je blijeda sjena nekadašnjeg igrača. Mihajlović nije tražio opravdanja i njegov posao se teško može podvesti pod instant uspijeh jer je sa ovakvim timom to utopija. Fiorentini je potrebno vrijeme i bombastične najave će samo pojačati pritisak. Podsjetimo, Prandelli je ostvario povijesni plasman u osminu finala Lige Prvaka, ali je u prvenstvu završio izvan euro – zone. A to da li ćete biti osmi ili petnaesti potpuno je svejedno. Sa punim kapacitetom, ekipa može do Lige Europe u najboljem slučaju, sve sem toga je samo zamajavanje navijača.
Parma je imala čudnu jesen, čini se da ovaj tim ima veći potencijal nego što su pokazali. Par pobjeda ih je ipak lansiralo iznad davljenika, mada morat će igrati mnogo bolje u nastavku ukoliko žele mirno proljeće. Recept iz prošle sezone, kombinacija mladosti i iskustva ovoga puta nije dao rezultat. Giovinco je vukao ozljedu, Crespo nema daha za utakmice u seriji. Stigao je Paladino koji nikada u potpunosti nije uspio opravdati potencijal. Parma ima sredstva da pojača konkurenciju u prijelaznom roku, a još par igrača, prije svega u ofenzivi i bokovima u obrani bi ih vjerojatno stavilo u povoljniju poziciju u odnosu na najslabije timove.
Brescia je dobro počela, onda se euforija istopila, smijenili su trenera Jakinija, ali nismo vidjeli ništa neočekivano. Nemaju dovoljno novca da se pojačaju kako ne bi brinuli za goli život, a sa druge strane nitko vam u Italiji ne garantira ništa jer timovi koji dobijaju kod kuće su u prednosti, a „rondinele“ teško da mogu napraviti pritisak na „Rigamontiju“. Uz to, u zadnjih pet godina koliko su tavorili u drugoj ligi bili su poznati kao očajni gosti. Iskreno, Brescia je jedan od najvećih kandidata za ispadanje.
Cesena je bolje prošla od očekivanog, imaju šansu iako su svi predviđali da će biti epizodisti. Romanjoli su lansirali Scelota, Jimenez je već dokazan igrač, a nakon dobrog starta ekipa je pala, jer oni nemaju baš nikakvu alternativu na klupi. Morat će pojačati konkurenciju u suprotnom će ih kartoni i ozljede uništiti na proljeće. Ostaje prognoza da će se daviti do zadnjeg kola, ali nadu imaju i ona je veća nego u kolovozu.
Lecce je tim koji je na stalnoj klackalici između prve i druge lige. Primili su najviše golova u ligi, tim nije baš balansiran, a očajni potezi u ljetnjem prijelaznom roku su ih doveli u zonu ispadanja. Salentini će morati uložiti više od rivala i da se tako spasu, drugi način ne postoji. Imali su nekoliko dobrih mečeva ove sezone, ali to nije dovoljno, jednostavno kvalitet se mora kupiti, a predsjednik Semeraro je nekoliko puta već osudio svoj tim na propast stezanjem kaiša u prijelaznom roku.
Bari je zadnji na tabeli i ma koliko to čudno izgledalo nakon prošle sezone, ništa nije neočekivano. Gianpiero Ventura nikada u karijeri nije uspijevao ponoviti dvije sezone. Pizu je u prvoj drugoligaškoj sezoni doveo do baraža za elitu, da bi slijedeće godine potonuli. Slično se dešava sa Barijem koji je prodao najbolje igrače, zadesile su ga silne ozljede, euforija iz prošle godine je isparila i ostali su na pogrešnoj strani tabele. Nisu još izgubljeni, ali druga sezona je najteža i oni su to znali. Porodica Mattarese nikada nije bila velikodušna kada je tržnica u pitanju, iskreno, Bari bi mogao znatno prije kraja prvenstva ispasti iz lige.

Autor: Boris Jovanović (sportske.net)




Odgovori