Krenulo nam je odlično ove godine i već smo uhvatili priključak za Scudetto, što se samo prije mjesec dana činilo kao naučna fantastika. Napravili smo (tj. predsjednik Moratti) onaj nužni potez koji smo svi zagovarali, a koji je bio vidljiv iz svemirske postaje – promijenili trenera.
Mnogi su bili skeptični od početka, čim je objavljeno da je Španjolac novi trener, ali još više nas nije moglo predpostaviti da će doći do onakve katastrofe rezultata. Svjedoci smo sada postupnog otkrivanja “prljavog veša” koji je doveo do takve situacije na tablici. Nešto smo slutili i ovako na daljinu a još puno toga tek trebamo saznati.
Zapravo meni osobno to jako smeta i mislim da će samo kvariti ponovno uspostavljenu dobru atmosferu. Trebalo je tu smjenu napraviti puno ranije i zagovarao sam je odmah nakon poraza u derbiju sa Milanom (14.11.2010). Nije mi bilo jasno što se toliko čeka kad je sasvim razvidno bilo da nema nikakve kemije između trenera i igrača. Ne želim sada pričati ovdje o razlozima jer smo ih mnogo puta i sami iznosili a na sve strane mogli pročitati i čitat ćemo ih još dugo.
E sad, baš to što i dalje čitamo i čitat ćemo je prvi problem koji mi smeta i zbog kojeg sam odlučio napisati par riječi. Loše je za momčad i za image kluba da se ta trakavica nastavlja i razvlači po medijima. Najbitnija stvar je da se „tumor“ odstranio i da se momčad čudesno oporavila i vratila na pobjedničke staze. Nikako nam nije sada potrebno razglabanje i otkrivanje kojekavih tajni iz svlačionice. Zaklopimo tu neuspješnu knjigu i završimo tu priču. Već prilkom smjene je trebalo otvoreno reći u čemu je sve bio problem, zahvaliti se na suradnji i okrenuti budućnosti. Općenito mi u životu smeta takav način razmišljanja ljudi da se po onome tko ode sa nekog položaja cipelari a dok je moćan svi šute ili tiho i podmuklo miniraju. Mislim da bi predsjednik Moratti trebao reagirati i upozoriti igrače da ne zabavljaju ljude i medije pikanterijama ili da jednostavno sazove pressicu i onda svi igrači koji imaju što kazati za Rafin period to otvoreno učine te da se nakon toga svi prestanu baviti tom temom.
Pred klubom je dugi i naporan period igranja na svim frontovima i trebamo pokušati obraniti bar jedan trofej. Kad već spominjem trofeje ja bih bio presretan Scudettom i sve ostalo „prodao“ za tu titulu. Ne bih sada objašnjavao zašto jer nije tema ovoga teksta, bit će nekom drugom prigodom vremena.
Dolazim sada do drugog problema koji se paralelno počinje vući sa ovim gore navedenim a zapravo je i gotovo uzrok većine problema na relaciji igrači – Benitez. Naravno, riječ je o Jose Mourinhu. Portugalac je ostavio ogroman trag u Interu, kako rezultatima (osvojivši ono što nitko prije njega nije uspio, ne samo u Interu, nego i općenito u Italiji), tako i u specifičnom odnosu prema igračima u čemu je najviše „Posebni“ po mom skromnom mišljenju.
Osnovna greška predhodnika a osnovni uspjeh sadašnjeg trenera Leonarda je upravo taj prilaz igračima i iskazivanje poštovanja prema Mourinhu te uvažavanje tog duha unutar svlačionice koje je Mou sagradio. Savim je očigledno sada, a svakom pomnijem promatraču Intera a kamoli navijaču ili djelatniku kluba je to bilo jasno i prije, da su se igrači preporodili i da samo na takav način mogu funkcionirati i dati sve od sebe za momčad a rezultati su onda samo plod toga.
Što me smeta sada oko Mourinha? U Realu mu baš ne cvijetaju ruže i bojim se da je prvi put u životu malo precijenio situaciju u želji da napravi još veći iskorak u karijeri. No to sada nije bitno, mada mi je drago zbog tog kluba ali mi je žao s druge strane da Mou ne uspije. Naime, počele su sada špekulacije i bit će ih sve više u narednim danima i mjesecima kako se na ljeto Mourinho vraća u Inter i da bi mogao skupa sa Leonardom sjediti na klupi. Meni kao navijaču to itekako smeta i želim odmah na početku na ovaj način izraziti svoje negodovanje.
Mi sada imamo trenera i on doista dobro radi svoj posao i sasvim pametno uvažava rad i metode Mourinha. Sulude su sada kombinacije novinara da mogu biti zajedno na klupi jer je Leonardo pokazao da je inteligentna osoba a uz to da ima trenerskog dara i nije moguće da bi bi, uz svo poštovanje prema Mourinhu, pristao biti njegov pomoćnik. Čovjek je dobio priliku voditi aktualnog europskog i svjetskog prvaka i općenito jednog od najvećih klubova na svijetu i pokazao da itekako to umije raditi, a nadam se da će se na kraju i okititi Scudettom. Tko bi onda bio lud ili toliko ne poštivati sebe da postane pomoćni trener bilo kome u bilo kojem klubu. Kad bi to bio prvi posao, to bi bila velika čast biti pomoćnik najboljem treneru na svijetu, ali nakon vođenja Milana i Intera, dva svjetska giganta, prihvatiti rad kao pomoćnik je van svake pameti.
Veliki sam i dokazani fan Mourinha ali gospoda novinari i svi koji razmišljaju o toj kombinaciji ne misle dobro našem klubu. Leonardo je trener Intera a Mourinho je trener Reala i ostavimo ljude da rade u miru svoj posao. Pustimo ljeto i kalkulacije, treba nam sada mir i dobra atmosfera koja je stvorena. Ne želim u ovom momentu razmišljati o drugim kombinacijama jer bi to značilo da nismo završili sezonu kako treba a to nikako ne želim. Hoću da Leo uspije zbog Intera prije svega a onda na kraju sezone praviti eventualne kombinacije.
Pustimo ih obojicu na miru da završe sezonu do kraja i što se tiče Lea što uspješnije.