Bio je 4. travanj 1954. i u odlučujućoj utakmici za naslov protiv crno-bijelih nije bilo Nyersa i Lorenzija. Međutim, Lennart Skoglund pokazao je sve iz svog repertoara za 6:0, ali nažalost kasnije se prepustio alkoholu…
Već 1953. osvojen je scudetto uz konzervativnu igru. Sezonu nakon Inter može obraniti naslov, ali ovaj put momčad Alberta Fonija igra sasvim suprotan nogomet – spektakl s pregršt golova. Međutim kako bi se uspjeh ponovio na putu stoji prepreka zvana Juventus. Uoči odlučujućeg ogleda na San Siru Juventus ima 39, a Inter 38 bodova.
Nyers i Lorenzi, dva ubojita Interova napadača su na tribini. Oni koji očekuju defanzivnu taktiku ostaju iznenađeni već nakon sedam minuta: Brighenti daje povratnu loptu za Skoglunda koji matira Violu uz bezrazložne proteste Juventusovih igrača zbog nepostojećeg zaleđa. Nakon pola sata igre Šveđanin izluđuje obranu crno-bijelih: prvo petom daje loptu Mazzi koji odigrava dupli pas, a potom ponovno petom upošljava Armana za 2:0. U drugom poluvremenu Bonipertijev Juventus ne može ništa, a nakon 20 minuta igre u nastavku već je 3:0. Brighenti je pogodio sjajan volej nakon centaršuta Fattorija. Deset minuta prije kraja Skoglund pogađa za 4:0 na asistenciju Brighentija. Samo četiri minute kasnije zamjenjuju uloge i već je 5:0. Juventusovi igrači ne znaju što ih je snašlo pa samo minutu kasnije ne prate Nestija koji uz dupli pas sa Skoglundom realizira konačnih i nezaboravnih 6:0.
Inter prestiže Juventus i osvaja sedmi naslov prvaka Italije u znaku Lorenzija, Nyersa, Ghezzija, Armana. No scudetto je ponajviše Skoglundov, koga svi zovu Nacka zbog kvarta u Stockholmu gdje je odrastao. Jedan od najvećih igrača ikada, sjajan u kretnjama, bezgrešan u realizaciji, ali razuzdan u privatnom životu. Prepustio se alkoholu: vratio se u Švedsku sa samo 46 godina gdje je pronađen mrtav u svojoj sobi: infarkt ili samoubojstvo, nikada se neće znati.
Ostaje u sjećanju onih koji su ga gledali, a Interova povijest ga nikada neće zaboraviti. Za Massima Morattija Nacka je jedan od tri najveća igrača Intera ikad, uz Nyersa i Corsa. Upravo zato je Moratti inzistirao na dovođenju Ibrahimovića 2006., jer ga je svojim igrama strašno podsjećao na Skoglunda.