Iako je više od polovice europskih prvaka iz mog grada, a moj grad se naziva “vaterpolskim” nisam baš slavio ovaj naslov kao onaj svjetski iz Melbournea 2007.
Prvo smatram – bez apsolutno ikakvog animoziteta između sjevera i juga, jer ja ga stvarno nemam – kako Zagreb nije bio adekvatno riješenje za domaćina europskog prvenstva u Hrvatskoj krajem kolovoza i početkom rujna. Kad smo već dobili domaćinstvo onda je to trebao biti Dubrovnik ili Split. Ideja je bila da se igra u Areni, ali to je propalo. Da nije možda bi Zagreb i bio opravdano domaćin. Međutim, Split također ima prekrasno zdanje, Spaladium Arenu, a Dubrovnik gruški bazen. Što smo na kraju dobili? Dobili smo bazen na Savi koji svojom infrastrukturom nije ni blizu spomenutim arenama, ljude u debelim zimskim jaknama na tribinama, igrače koji u svojim mantilima zveckaju zubima na klupama. A sve to dok je u Dubrovniku i Splitu bilo blizu 30 stupnjeva Celzijusevih. Ne treba se pretvarati kako je to iznenađenje, kako je vrijeme bilo neobično za ovo doba godine. Nije prvi put… Da se radilo o srpnju ili kolovozu ovaj paragraf ne bi bio napisan.
Što smo još dobili? Prazne tribine. Ja sam siguran kako bi dubrovački bazen bio bar napola, ako ne i više popunjen za svaku utakmicu Hrvatske, te za još mnoge utakmice drugih reprezentacija. To ne govorim zato što Dubrovčani najviše vole vaterpolo (dapače, o tome bi se također dalo diskutirati) već i zato što su Split i Dubrovnik u to doba godine još uvijek prepuni turista. Smatram da bi recimo Talijani, Mađari ili Španjolci imali bučnu podršku s tribina. U Zagrebu je nekoliko puta čak i Hrvatska igrala pred praznim tribinama. Zbog vremena ili ne, u Splitu i Dubrovniku im se to sigurno ne bi dogodilo. Vaterpolo je inače ljetni sport, ali to mnogima nije jasno. Koliko je samo novca zbog ovog izgubljeno. Vjerovatno će se uskoro ponovno provlačiti priče koliko je organizacija opteretila gradski budžet, dok bi drugdje možda zbrajali zaradu.
A sada da se vratim na početak kolumne i zašto sam bio gotovo ravnodušan… Sjećate li se EP 2008.? Dobro se sjećam izjava koje su bacile veliku mrlju na našu vaterpolsku reprezentaciju. A one su bile u stilu: “Ovo prvenstvo nije toliko bitno” ili “nitko ovdje nije došao spreman”, “ovo je prolazna stanica i glavna proba za OI”. Sasvim omalovaženo prvenstvo. Sramota. Čak i kada smo izgubili od Crne Gore, a oni otišli do kraja nitko tome nije pridavao veliku pažnju. Upravo taj stav nas je po mom mišljenju doveo do poraza od istog protivnika u Pekingu. Ja razumijem da su Olimpijske igre važnije, ali tako omalovažiti natjecanje koje je, sada kada je odigrano kod nas i kada je osvojeno, odjednom vrh vrhova. A tek pretjerana euforija komentatora koji je u zagrebačkom finalu vikao kako onakva atmosfera u vaterpolu nije nikada viđena. Kao da je imao amneziju. Zar se ne sjeća 8000 ljudi na rimskom Foro Italicu ili atmosfere na Poljudu s početka i sredine ’90tih. Ili pak dubrovačka vaterpolska publika? Istina, atmosfera na Savi je bila stvarno fantastična, ali što je previše je previše. Ja stvarno ne znam gdje je kraj medijskoj manipulaciji.
Sada reprezentacija kuka zbog nagradnog fonda. Eto, pa zar niste govorili da biti europski prvak nije važno. Sukladno tome i premija. Pretjerujem, premija je stvarno ispod časti, bilo koji europski prvak zaslužuje više, ali shvaćate što želim reći.
Ma nema do nas Hrvata… Nažalost ili možda srećom, to mislimo samo mi.
Loading ...
kao istinski ljubitelj vaterpola i navijac prvestveno splitskog Jadrana, moram priznat da je clanak totalno promasen i pun “pizdarija”. Sorry misiio sam nista ne napisat, al jednostavno nisam mogao presutit…
koje sranje,pisite o necemu zanimljivjem
kakve veze ovo ima s interom?
upravo tako!! nigdje veze….
no comment
Dubrovacka publika je najbolja na svijetu…finale se trebalo igrat u nasem gradu a skupine i ostalo u zagrebu!!pozdrav!