full screen background image

Pogled iz mog kuta SP – JAR

Kada je krovna nogometna organizacija FIFA odlučila dodjeljiti organizaciju SP Južnoj Afici nemali je broj skeptika koji su koji su neudomicom primili ovu vijest, sasvim razložno i zbog više stvari… Naime, SP u Južnoj Africi prvo je Svjetsko prvenstvo u povijesti najsiromašnijeg kontinenta na svijetu, u koje nitko nije vjerovao, jer da neka zemlja sa tog kontinenta, pa barem i najrazvijenija, nije sposobna biti domaćin najvećeg nogometnog spetakla… Podatak od oko 50 ubojstava na dan, 5 miljuna ljudi zaraženih HIV-om, u zemlji u kojoj je apartheid 46 godina bio službena politika, zasigurno nije sekvenca kojom bi se privukao golem broj turista željnih dobre i sigurne zabave te uživanja u vrhunskom nogometu.
Uz sve navedeno, ogroman broj gladnih i siromašnih ljudi kojima se zasigurno nije dopala činjenica da su vlasti utrošile 180 miljuna dolara u razne svrhe vezane uz sigurnost, dok oni žive bez vode, struje i osnovnih potrepština. Usprkos svemu, ponosni afrički narod se izdignuo iz svih problema i nedaća i dostojno prezentirao svoju zemlju u svakom pogledu.
U favorite ovog SP, kanditaturu su isticali Engleska pod paskom Don Fabia, neugodna Francuska, aktualni prvaci Talijani, europski prvaci Španjolci, moćni Nijemci, i skup južnoameričkih zemalja koja svaka na svoj način predstavlja “dark horse” prvensta… Osobno, moje simpatije na ovom SP bile su uz Argentinu, zbog kolonije Južnoamerikanaca u Interu, ali i određenu tugu zbog nepozivanja Cambiassa i Zanettia… Karizmatične osobe tipa Diego Maradona predstavljaju zanimanje javnosti u svakom pogledu, ali “mali zeleni patuljak” je nakon posrtanja Argentinaca postao “vrtni patuljak” u svakom pogledu jer njegove diletantske mentorske sposobnosti su najviše demonstrirane u ogledu sa Nijemcima…
“Gauči” su nakon uspješno svladane skupine, istini za volju, ne preteškoj, u četvrfinalu odigrali totalno anemično, indolentno, Messi totalno nevidljiv, breme na njegovim leđima očito je bio preteško da bi mogao nešto konkretno napraviti… Dovoljno da AFA pokaže izlazni put šarlatanu Maradoni, te se nadam da u sljedećom izboru trenera odluka neće pasti na Peckermane, Maradone i sl…
Slična situacija je bila i sa Brazilom, gdje je Dungin defenzivni nogomet težio pretjerano discipliniranoj igri, bez očitog vica i imaginacije u igri, a to u domovini sambe definitivno ne prolazi… Istaknuo bih, ali u pozitivnom smislu, Nijemce koji su uistinu uveli nogometnu revoluciju, iako nitko nije polagao previše nade u njih. Zaista se potvrdila metafora čuvenog njemačkog centarfora Gary-a Linekera da je nogomet sport u kojem “uvijek pobjeđuju Nijemci”… Podatak da Nijemci uvijek ulaze u završnicu največih turnira zaista ide tome u prilog…
Sad kad je SP gotovo, a Španjolska novi svjetski prvak, moram istaknuti, sasvim zasluženo, sve pod vodstvom ulaštenog gospodina Del Bosquea koji je kopirao sustav iz Barcelone, te nadmoćno osvojio SP… i to sa tri strijelca, sveukupno osam golova (8), na prvenstvu, te naravno bez lažne skromnosti “Svetog Ikera” Casillasa koji je zasigurno bio najbolji pojedinac Španjolske… Sasvim sigurno, ova generacija Španjolaca će dugo vladati nogometnim “nebom”, a nama ostaje žal i činjenica da Hrvatska nije prisustovala na najelitnijem svjetskom natjecanju…
Iskreno se nadam da će u Brazilu 2014 godine biti drukčije, a do tada će putem medija i dalje aktualan refren biti “Viva Espana”… Sasvim zasluženo!




2 thoughts on “Pogled iz mog kuta SP – JAR

Odgovori